Izračun tjelovježbe u terapiji šećerne bolesti

Poznato je da osnovu liječenja šećerne bolesti čine tjelovježba, dijeta i medikamentna terapija. Tjelesna aktivnost povećava osjetljivost mišićnih stanica na inzulin. Zbog tog razloga povoljni učinci tjelovježbe posebno su važni u terapiji šećerne bolesti tipa 2, u kojoj je osnovni patogenetski poremećaj inzulinska rezistencija. Tjelovježba ne samo da pomaže boljoj regulaciji šećerne bolesti tipa 2 već i djeluje preventivno tako što sprječava ili odgađa njezin nastanak. Zbog povećanja osjetljivosti mišićnih stanica na inzulin tijekom tjelovježbe, kod bolesnika na inzulinskoj terapiji postoji rizik od nastanka hipoglikemije. Da bi se taj rizik smanjio potrebno je kontrolirati vrijednost šećera u krvi prije i nakon tjelovježbe te dozu inzulina smanjiti i uzeti dodatni ugljikohidratni obrok prije ili nakon tjelovježbe. Kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 i nereguliranom glikemijom, tjelovježba može pogoršati hiperglikemiju. Prije započinjanja sustavnog programa tjelovježbe potrebno je evaluirati postojanje mogućih dijabetičkih mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Tjelovježba je važna terapijska metoda u liječenju šećerne bolesti, no za uspješnost te vrste terapije, kao i ostalih, potrebno je razumjeti njezine rizike i koristi