MEDIX, God. 25 Br. 135  •  Pregledni članak  •  Obiteljska medicina HR ENG

Smjernice za šećernu bolest – izazovi primjene u svakodnevnomu radu liječnika obiteljske medicineGuidelines for diabetes - challenges of implementing clinical practice guidelines in daily practice

Valerija Bralić Lang, Ivančica Peček, Tina Milavić, Katerina Kovachevikj

Šećerna bolest je kompleksna, kronična bolest kod koje dobra kontrola glikemije rezultira smanjenjem nastanka i progresije mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Da bi se to postiglo potrebna je stalna medicinska skrb, ali i znatan angažman oboljelih. Suvremeni farmakoterapijski pristup uvjetuje utvrđivanje postojanja aterosklerotske kardiovaskularne bolesti (AKVB) u oboljelih od šećerne bolesti. Glavne kliničke manifestacije AKVB-a u oboljelih od šećerne bolesti jesu koronarna bolest, ishemijski moždani udar, periferna arterijska bolest i zatajivanje srca. Što se tiče kontrole glikemije, preporučuje se individualni pristup uz opći cilj HbA1c ≤7,0%, te izbjegavanje hipoglikemije, uz uvjet toleriranja polifarmakoterapije. Za slučaj da se polifarmakoterapija slabije podnosi i da nepovoljno utječe na intenzivno liječenje kardiovaskularnih čimbenika rizika, može se tolerirati manje intenzivan cilj s HbA1c ≤7,5%. U bolesnika bez poznatog AKVB-a, cilj je agresivnije spuštanje HbA1c ≤6,5%, jer znatno smanjuje rizik za mikrovaskularne komplikacije šećerne bolesti, a može pridonijeti i smanjenju AKVB-a. Pri odabiru terapije nužna je procjena kardiovaskularne sigurnosti lijekova te je važno imati na umu rezultate dobivene iz randomiziranih istraživanja u koje su uključeni najranjiviji bolesnici. Uz optimalnu regulaciju glikemije neophodno je agresivno liječenje kardiovaskularnih čimbenika rizika, posebno LDL-kolesterola i arterijskoga tlaka, čime se znatno poboljšavaju kardiovaskularni ishodi. Promjene životnih navika (smanjenje tjelesne mase, zdrave prehrambene navike i povećanje tjelesne aktivnosti) potrebno je preporučiti svima oboljelima od šećerne bolesti, bez obzira na njihov kardiovaskularni rizik. Specifičnost skrbi o ovim bolesnicima u obiteljskoj medicini jest stalni nadzor nad postojanjem komplikacija, kontrola glikemije, postavljanje ciljeva i aktivno praćenje, prepoznavanje kliničkoga konteksta i prognoze te edukacija bolesnika.

Ključne riječi:
šećerna bolest; kardiovaskularne bolesti; liječenje; obiteljska medicina

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 25 Br. 135

Diabetes mellitus is a complex, chronic disease with good glycemic control resulting in a reduction in the occurrence and progression of microvascular and macrovascular complications. In order to achieve this, there is a need for permanent medical care, but also considerable involvement of the patients. A modern pharmacotherapeutic approach determines diagnosing the presence of atherosclerotic cardiovascular disease (ACVD) in diabetic patients. The main clinical manifestations of ACVD in patients with diabetes are coronary disease, ischemic stroke, peripheral arterial disease, and heart failure. As far as glycemic control is concerned, an individual approach is recommended with the general goal of HbA1c ≤ 7.0%, avoiding hypoglycemia and tolerating polypharmacy. If the polypharmacy is not tolerated and if it affects the intensive treatment of cardiovascular risk factors, a less intensive target with HbA1c ≤ 7.5% can be tolerated. In patients without the known ACVD, the goal is to aggressively lower HbA1c ≤ 6.5% because it significantly reduces the risk of microvascular complications of diabetes mellitus and may also contribute to the reduction of ACVD. When selecting therapy, it is necessary to evaluate the cardiovascular safety of medication and it is important to keep in mind the results of randomized studies involving the most vulnerable patients. Along with optimal glycemic control, it is necessary to aggressively treat cardiovascular risk factors, especially LDL cholesterol and arterial pressure, thus significantly improving cardiovascular outcomes. Lifestyle changes (body fat reduction, healthy eating habits and increased physical activity) should be recommended to all patients with diabetes mellitus, regardless of their cardiovascular risk. The specificity of care for these patients in family medicine practice is the constant monitoring of the presence of complications, glycemic control, target setting and active monitoring, recognition of clinical context and prognosis, and patient education. 

Key words:
diabetes mellitus; cardiovascular disease; therapy; family medicine