Geroprofilaksa - može li se produljiti život?

U pokušaju usporavanja starenja, pokusi in vitro troje biologa iz SAD-a, ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu, koja im je dodijeljena za njihov doprinos istraživanju funkcija telomera i telomeraze, tj. načina na koji se telomere pomoću enzima telomeraze štite od skraćivanja - starenja stanica, daju tom području novu dimenziju. Istraživanja pokazuju da bi za produljenje života stanica trebalo usporiti skraćivanje telomera, tj. pokušati omogućiti stanicama veći broj podjela od onog za koji su programirane. Imunosupresivna tvar – rapamicin – koja se spominje u tom kontekstu, ima mnoštvo nuspojava i danas se rabi isključivo za sprječavanje odbacivanja presatka bubrega. Astragalus iz nekih grahorica mogao bi aktivirati telomerazu u ljudi, spriječiti skraćivanje telomera i usporiti starenje stanica, no to bi moglo imati za posljedicu povećanu opasnost od nastanka zloćudnih bolesti. Usporavanje starenja nastoji se postići protuoksidacijskim djelovanjem kemijskih spojeva koji pomažu deaktivaciji slobodnih radikala: vitamina C, A, E, drugih vitamina, potom minerala i oligometala. U tu svrhu koriste se i fitokemikalije, a u reparaciji DNK-a mogle bi biti korisne omega-3 masne kiseline.