Mogućnosti primarne i sekundarne prevencije karcinoma želuca

Karcinom želuca četvrti je prema učestalosti i drugi najčešći razlog smrti zbog karcinoma u svijetu s mogućnošću petogodišnjega preživljenja od 25%. Prema Globocanovim projekcijama za 2030. broj bolesnika s karcinomom želuca u svijetu povećat će se na više od 1,7 milijuna novih slučajeva godišnje (65% muškarci, 35% žene). Čimbenici rizika za karcinom želuca jesu: infekcija bakterijom Helicobacter pylori, genski čimbenici i okolišni čimbenici. H. pylori je karcinogen prvoga reda, odgovoran za nastanak 60 do 80% karcinoma intestinalnog i difuznoga tipa, kao i MALT-limfoma želuca. Istraživanja na životinjama i intervencijske studije u bolesnika pokazale su da je moguće spriječiti nastanak premalignih promjena sluznice želuca i karcinom želuca, ako se bolesnika izliječi od infekcije bakterijom H. pylori u ranijim stadijima upalnog procesa. Prema preporukama Azijskopacifičkoga konsenzusa u zemljama s incidencijom karcinoma želuca više od 20 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje, potrebno je započeti s nacionalnim probirom na H. pylori-infekciju i liječenjem na H. pylori pozitivnih bolesnika. U bolesnika s uznapredovalim preneoplastičnim promjenama sluznice želuca (atrofija i intestinalna metaplazija korpusa i antruma) potrebno je provoditi redovite endoskopske i histološke kontrole s ciljem pronalaženja početnih oblika karcinoma želuca. Rizik za karcinom želuca potrebno je stratificirati uz pomoć OLGA/OLGIM-sustava prema europskim autorima, ili prema A-D-klasifikaciji prema japanskim autorima. U zemljama s visokom incidencijom karcinoma želuca probir serološkim testom za uznapredovalu atrofiju i intestinalnu metaplaziju sluznice želuca, s određivanjem razine pepsinogena (PG I i II, PGI / PGII omjerom, te protutijelima na H. pylori-infekciju), može pomoći u pronalaženju bolesnika s povećanim rizikom za karcinom želuca.