Starenje i promjene unutarnjih organa – mogu li se usporiti?

Autor: Zijad Duraković
Sažetak:

S povisivanjem dobi mijenjaju se funkcija i ustroj organa i organskih sustava, što se događa već početkom četvrtog desetljeća. Ukupna količina vode u tijelu u dobi od 65 godina smanjuje se za oko 10 do 15%, kao i volumen plazme i volumen izvanstanične tekućine, u odnosu prema srednjoj životnoj dobi. Značajno se smanjuje masa aktivnih stanica pojedinih organa, kao i snaga i brzina skraćivanja niti miokarda. Povisuje se sistolički, a manje dijastolički tlak. Sposobnost podnošenja tjelesnih opterećenja u biološkoj dobi od 70 godina dvostruko je niža nego u mlađih. Funkcije dišnog sustava smanjuju se za oko jednu trećinu. Veličina i funkcija bubrega smanjuje se za trećinu do polovinu. Za proces staničnog starenja vjerojatno je odgovorno skraćivanje telomera što je mogući molekulski mehanizam tzv. biološkog sata. Sredstva koja bi teorijski mogla usporiti procese starenja, kao što su imunosupresivno sredstvo rapamicin, proizvod grahorice Astragalus, kao ni hormon rasta, nisu se pokazali učinkovitima, a k tome brojnih su nuspojava. U tom smislu se ispituju koenzim nikotinamid adenin dinukleotid, hormon adrenomedulin, kao i senolitici resveratrol, dasatinib, kvercetin i metformin. Tjelovježba je vrlo korisna u povisivanju razine miokina i priječenju sarkopenije u procesima starenja.

Ključne riječi:

CMX sindrom; flavonidi; promjene organa; sarkopenija; starenje; telomeraza; telomere; tjelovježba