Transplantacija bubrega – očekivanja i još uvijek prisutne dvojbe

Transplantacija bubrega općeprihvaćena je metoda liječenja u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, no opterećena je još uvijek mnogim dvojbama, primjerice: tko transplantaciju treba raditi, je li transplantacija strogo elektivni zahvat, koji su organizacijski problemi transplantacije organa, osobito od tzv. „donora prema proširenim kriterijima“, što sve treba učiniti u obradi bolesnika prije transplantacije, te koji su još uvijek neriješeni problemi u segmentima eksplantacije bubrega, transplantacije i imunosupresivne terapije. Od 70-ih godina prošlog stoljeća kada je preživljenje kadaveričnih organa bilo ispod 50%, pa do danas, kada postoji bolji uvid u imunohistokompatibilnost i bolji „management“ kadavera, na raspolaganju su modernije perfuzijske otopine, primjenjuju se savršenije kirurške tehnike i moćniji imunosupresivi, a petogodišnje preživljenje kadaveričnih bubrega je iznad 80%, za očekivati je da će dalji pomaci u svim segmentima transplantacije dovesti do još boljih rezultata i još veće sigurnosti bolesnika.