Profesionalizacija u medicini: počeci, temelj i iskustva o razvoju struke i specijalizacije opće/obiteljske medicine

Specijalizacija opće/obiteljske medicine postaje to potrebnija i važnija što više raste broj medicinskih specijalizacija i subspecijalizacija. Radi se o posebnoj znanstvenoj i praktičnoj struci koja se temelji na shvaćanju jedinstva medicine i promatra čovjeka kao cjelovitu osobu u svom prirodnom i poslovnom okruženju, kako je to formulirao njen začetnik prof. Ante Vuletić. Prema tome, radi se o povezivanju i integraciji medicinskog znanja i iskustva, a ne zbroju izabranih dijelova drugih specijalnosti, a još manje zdravstvenoj praksi koja samo izvršava upute drugih. U nas je specijalizacija opće/ obiteljske medicine započeta dodatnim poslijediplomskim studijem u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvim takve vrste u svijetu, i razvojem stručne organizacije svih liječnika opće prakse. Do prihvaćanja posebnosti opće/obiteljske medicine i stvaranja posebne Katedre trebalo je 25 godina, a dvojbe i neshvaćanja javljaju se i danas. Postavlja se npr. pitanje zašto se danas naziva obiteljskom medicinom kad joj je funkcija u primarnoj zaštiti ograničena? Za njen uspjeh je važno stjecanje povjerenja onih za koje skrbi, kao i društva u kojem osigurava trajnu i nezamjenjivu funkciju očuvanja i unapređenja zdravlja. Pored toga, od iznimne je važnosti i slobodno, aktivno te pravedno upravljanje podukom, primjenom i razvojem znanja i umijeća, jer to čini suštinu suvremene profesionalizacije svake struke. Izolacijom, komercijalizacijom, te posljedično zanemarivanjem socijalnih determinanti zdravlja i suradnje, dolazi do podjela unutar struke što slabi i usporava njen napredak. Stoga bitan zadatak specijalizacije nije samo usvajanje novih znanja i umijeća, već i identifikacija vlastitih sposobnosti, stvaranja zajedništva, a to znači profesionalizacije na jednoj višoj razini.