Dijagnostika i liječenje šećerne bolesti tipa 1

Prema današnjoj klasifikaciji, šećerna bolest tipa 1 definira se nedostatkom inzulina sa ili bez naznake autoimune destrukcije beta-stanica Langerhansovih otočića. U mlađih ljudi često počinje naglo, s ispoljenim simptomima hipoglikemije (žeđ, poliurija, polidipsija). U starijih je početak bolesti obično sporiji, izgleda kao da se radi o tipu 2 šećerne bolesti. Posljednjih se godina za ovaj tip bolesti predlaže termin LADA (latent autoimmune diabetes in adults). Striktnom kontrolom glikemije može se odložiti nastanak dijabetičkih komplikacija. Ona se provodi bazal-bolus liječenjem: višestrukim injekcijama inzulina ili kontinuiranom potkožnom infuzijom uz samokontrolu glikemije i prilagođavanje doze rezultatima liječenja. Održavanje normoglikemije u teškim stanjima s potrebom intenzivnog liječenja, kao i u preoperativnom razdoblju, najefikasnije se provodi kontinuiranom intravenskom infuzijom kratkodjelujućeg inzulina. Kroz prethodna desetljeća bitno se poboljšala prognoza osoba sa šećernom bolešću tipa 1. Pokušaji prevencije za sada nisu dali rezultate. Ciljevi su današnjih ispitivanja: poboljšati postojeću skrb, te naći bolje i sigurnije načine nadoknade inzulina. Cilj za budućnost je naći izliječenje i razviti prevenciju