Prevladava li monoterapija u liječenju hipertenzije?

Arterijska hipertenzija je među najvećim javnozdravstvenim problemima te prvi čimbenik rizika za nastanak cerebrovaskularnog inzulta, ali i kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Predstavlja stalni izazov liječnicima obiteljske medicine zbog potrebe što ranijeg otkrivanja i liječenja, ali i postizanja kontrole arterijskog tlaka. Cilj: Cilj istraživanja je procijeniti kvalitetu propisivanja antihipertenzivnih lijekova na način da se odredi zastupljenost primjene jednog lijeka u odnosu na tvornički priređene fiksne kombinacije ili kombinacije dvaju i više lijekova kod hipertoničara bez komorbiditeta i s njim. Materijal i metode: Istraživanje je provedeno u ordinaciji opće medicine Doma zdravlja Zagreb – Zapad. Od ukupnog broja bolesnika koji boluju od arterijske hipertenzije u toj ordinaciji tijekom 2008. i 2010. godine izdvojeno je njih 292, za koje su se iz elektronske baze podataka mogli dobiti podaci o dobi bolesnika, propisanoj antihipertenzivnoj terapiji, te o komorbiditetu. Od 292 bolesnika, 195 je bilo bez komorbiditeta, a 97 s njim. Rezultati: Hipertoničarima bez komorbiditeta u 2008. godini češće je propisivana monoterapija (29,5%) nego fiksne kombinacije (10,3%) i kombinacije dvaju i više lijekova (27,1%), a 2010. se odnos neznatno promijenio u korist kombinacije dvaju i više lijekova (28,1%), dok je na monoterapiji bilo 25,7% hipertoničara. Monoterapija je prisutnija u liječenju hipertoničara u dobi od 40 do 59 godina, dok u dobi do 69 i u starijih od 70 godina prevladava kombinacija dvaju i više lijekova, što je u skladu s preporukama. Mali broj hipertoničara u skupini od 40 do 49 godina vjerojatno ukazuje na nedovoljan rad na otkrivanju novih slučajeva kojih je prema podacima oko 50% u populaciji. Zaključak: Iako je zabilježen neznatno manji broj hipertoničara kojima je propisana monoterapija u 2010. godini, još je uvijek nedovoljan broj onih kojima je propisana kombinirana terapija, fiksne ili individualne kombinacije dvaju ili više lijekova. Također je uočena potreba za praćenjem rezultata liječenja i ranim otkrivanjem bolesti.