Prva bioetička konferencija u jugoistočnoj Europi održana je u Dubrovniku 2004. godine. Bio je to začetak projekta „europeizacije bioetike“. U to vrijeme „europeizirati“ bioetiku značilo je tek artikulirati nelagodu koja se pojavila diljem neameričkog dijela svijeta, prvenstveno u Europi (a osobito u Njemačkoj), zbog načelnog stava da će bioetika teško probijati svoj put opterećena predrasudom da se radi o na mala vrata uvezenim tipično američkim vrijednostima pragmatizma i principlizma. Bioetička se promišljanja „europeizacijom“ nastojalo približiti europskim vrijednostima i Potterovoj originalnoj zamisli prema kojoj bi bioetika trebala doprinijeti premošćivanju jaza između humanističkih znanosti i medicinske prakse. Posebna pozornost u tim nastojanjima posvećena je konceptu integrativne bioetike, koji je razvijen u okviru projekta bioetičke suradnje u području jugoistočne Europe, gdje Hrvatsko filozofsko društvo ima vrlo važnu ulogu. Kao svojevrsni vrhunac ove teorijske i metodološke „pripreme“ europeizacije, nedavno je u Njemačkoj objavljen dvojezični zbornik Četvrtog bioetičkog foruma čiji je domaćin bila Opatija.