Nesanica i kronične bolesti kao terapijski problem u obiteljskoj medicini

Nesanica je najčešći poremećaj spavanja. Od nje obolijevaju i muškarci i žene neovisno o dobi, mada je učestalija kod žena (pogotovo nakon menopauze) i kod starijih ljudi. Sposobnost spavanja, više nego potreba za snom, smanjuje se sa starenjem. Bolesnici s kroničnim bolestima često imaju manje sati spavanja i manje kvalitetnog sna u odnosu na zdrave osobe, a to loše spavanje može pogoršati subjektivne i objektivne simptome poremećaja. Cilj: Cilje je istraživanja utvrditi najčešće kronične bolesti u pacijenata koji pate od nesanice u ordinaciji obiteljskog liječnika. Materijal i metode: Obuhvaćeno je ukupno 139 bolesnika koji su u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 1. siječnja 2011. godine patili od nesanice i u terapiji koristili nebenzodiazepinske agoniste benzodiazepinskih receptora (zolpidem od 5 i 10 mg). Deskriptivno istraživanje obuhvatilo je dvije ordinacije liječnika obiteljske medicine: gradsku ambulantu u Splitu (83 ispitanika) i seosku ambulantu u Muću (56 ispitanika). Za istraživanje je korištena dostupna medicinska dokumentacija iz ambulante (zdravstveni karton) ciljne skupine pacijenata iz obje ordinacije. Iz kartona su uzeti osnovni demografski podaci (spol i dob) te podaci o komorbiditetnim bolestima ispitivane skupine. Dobiveni podaci iz obje ambulante – koji su se odnosili na dob, spol i komorbiditet – uspoređeni su i istraženo je postoji li značajna razlika između skupina. Osim deskriptivne statistike, od drugih statističkih metoda korišten je χ² test. Rezultati: Prema rezultatima istraživanja u gradu se od nesanice liječi više žena, njih 48 (57%), dok se u selu liječi više muškaraca, njih 45 (80%). Rezultati za tri dobne skupine – stariji od 70 godina, oni u dobi od 50-70 godina, te mlađi od 50 godina – značajno se razlikuju. Nesanica se u ispitivanom uzorku gradske ambulante u odnosu na seosku ambulantu značajno više povezuje s hipertenzijom (65% grad, 16% selo) i malignim bolestima (20% grad, 7% selo), dok se u ispitivanom uzorku seoske ambulante u odnosu na gradsku nesanica značajno više povezuje s posttraumatskim stresnim poremećajem (8,4% grad, 35% selo). Zaključak: U ispitivanom uzorku pacijenata liječenih od nesanice u gradskoj ambulanti prevladavale su žene, za razliku od seoske, gdje su prevladavali muškarci. Najčešće su od nesanice liječeni stariji ljudi i ljudi koji boluju od hipertenzije, malignih bolesti, te posttraumatskog stresnog poremećaja, što je najčešće bio slučaj u muškaraca iz seoske sredine.