MEDIX, God. 19 Br. 107/108  •  Sponzorirani članak  •  Endokrinologija HR ENG

Jatrogena hipoglikemija u oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 – podcijenjen problemIatrogenic hypoglycemia in diabetic patients is underestimated problem

Maja Cigrovski Berković

Jatrogena hipoglikemija, najčešće vezana uz pripravke sulfonilureje i inzulin, znatna je prepreka prilikom postizanja dobre regulacije glikemije. Osim toga, prema podatcima randomiziranih kliničkih ispitivanja i opservacijskih studija, hipoglikemija ima veliki kako kratkoročni tako i dugoročni negativan utjecaj na mortalitet i morbiditet. Kao što je podcijenjena učestalost hipoglikemije općenito, tako je čini se kriva i pretpostavka da je hipoglikemija primarni problem u liječenju oboljelih od šećerne bolesti tipa 1. S obzirom na prevalenciju tipa 2 šećerne bolesti i karakteristike bolesnika (starija životna dob, polifarmakoterapija, komorbiditet), čini se da je hipoglikemija znatno veći zdravstveno-ekonomski problem u ovoj populaciji bolesnika. Iz tog je razloga naglašena važnost izbjegavanja hipoglikemija prilikom liječenja šećerne bolesti tipa 2 i u ADA/EASD-smjernicama, te su predloženi lijekovi kojima se može postići dobra regulacija glikemije, uz mali rizik hipoglikemije. Dodatno se razvijaju i inkretinski lijekovi, inhibitori kotransporta natrija i glukoze te inzulinski analozi, prije svega ultradugodjelujući bazalni analozi koji označuju napredak u prevladavanju problema jatrogene hipoglikemije. 

Ključne riječi:
hipoglikemija; liječenje šećerne bolesti; morbiditet; mortalitet

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 19 Br. 107/108

Iatrogenic hypoglycemia, often associated with oral agents such as sulphonylureas and insulin, is one of the major obstacles in achieving good glycemic control. Additionally, based on results of randomized clinical trials and observational studies, hypoglycemia has a profound short term and long term negative effect on mortality and morbidity. As the incidence of hypoglycemia is generally underestimated, there comes the belief that hypoglycemia exists primarily in patients with type 1 diabetes. According to the prevalence of type 2 diabetes and patient characteristics (age, polypharmacy, comorbidities), it seems as though hypoglycemia is a much greater economic and health related problem in this patient population. This is the reason why ADA/EASD guidelines emphasize the importance of avoiding hypoglycemia during diabetes treatment and suggest agents that help achieve good glycemic control on account of less hypoglycemia. Additionally, there have been new developments of agents such as incretins, SGT2 inhibitors and insulin analogues. Primarily, ultra-long acting basal insulin analogues are developed to overcome the problem of iatrogenic hypoglycemia. 

Key words:
diabetes; hypoglycemia; morbidity; mortality; therapy