MEDIX, God. 14 Br. 75/76  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

Zašto djeca trebaju učiti bioetiku

Jasminka Pavelić, Kiril Temkov

 

Djeca, ta slatka bića koja očekujemo s nestrpljenjem, odgajamo s ljubavlju i radujemo se svakoj njihovoj riječi i uspjehu, nadaju se našoj pomoći u najvažnijim stvarima u životu. Kako je danas veoma važno misliti i djelovati u skladu s bioetičkim spoznajama, u ovom članku osvrćemo se na neizbježnost bioetičkog odgoja djece.

Smisao života je čuvanje živoga, govorio je svojim studentima veliki hrvatski filozof Pavao Vuk-Pavlović. Zbog toga je i briga o djeci jedna od najvažnijih bioetičkih funkcija, jer se djeca ne mogu sama snaći u življenju i osigurati svoj opstanak. Nužno ih je upućivati u najvažnije životne funkcije i načela. Uostalom, čovječanstvo postoji zahvaljujući kontinuitetu generacija, pa danas naša zadaća u uzdizanju i pripremanju djece za život nije ništa manja od instinktivnih poticaja majki i plemena prije tisućljeća. Bogate životne šanse i komplicirani odnosi današnjice ne traže manje obzira i posvećenosti djeci nego ranije, kada je u životu bilo manje hrane i više vitalnih problema, kada se živjelo kraće i neposrednije, ali s manje stresova i bez uznemirujućeg bogatstva različitih spoznaja. Dapače, i život i odgoj su danas vrlo zahtjevni i složeni.

U dječji su život umiješani ne samo roditelji, nego i škole, mediji, mnoge socijalne institucije, duhovnici, razne bliske i poznate ličnosti, pa i ulica, kao čimbenik nepredvidljivih elemenata. Svi oni daju djeci poduku o tomu što valja činiti, što se pristoji, a što ne treba nikada raditi, čemu je dobro prikloniti se, a što se svakako mora izbjegavati. Mnoga od ovih pitanja dio su bioetičke cjeline zaštite života te dobrog ponašanja glede prirode i drugih živih bića. Mala se “stvorenja” tomu ne mogu lako prilagoditi, iako je u njima puno ljubavi za prirodu, biljke i životinje. Iskustvo ljudskog razvoja uči da se lošim ili nedovoljnim odgojem lako poremeti ovaj naturalistički stav te novi dvadesetogodišnjaci, obuzeti svojim autentičnim životom, često nemaju dovoljno razumijevanja za prirodu oko sebe i lako povređuju druga živa bića, smatrajući ih, čak i ljude oko sebe, sredstvima svojih ciljeva.

 

Briga o vlastitom zdravlju, prirodi i ljubav prema drugim ljudima osnova su učenja bioetike

 

Ovakav se životni sklop ne bi smio održati. Bioetika je u prvom smislu znanost i vještina o medicinskom postupanju. No sve širi problemi ljudskog opstanka proširili su njene vidike i zadaće i na druge strane življenja i brojne druge aspekte ljudskog djelovanja. To usložnjava njeno razumijevanje i izgradnju (što će se vidjeti i u brojnim temama i prilozima iz raznih područja na Svjetskom bioetičkom kongresu, koji će se u rujnu održati u Rijeci). Ali to olakšava organiziranje ljudskog roda, jer se u živom svijetu suočavaju biološka, moralna i socijalna pitanja, za koja se dosad nisu tražila rješenja, već se prepuštalo osobi da se sama nekako snađe kada se suoči s njima.

O tome je riječ kada ukazujemo da je bioetički odgoj danas veoma važan i za stasale učenike, a bit će još potrebniji slijedećim generacijama. Prvo, mladima svakako treba predočiti razne probleme s kojima će se suočiti u životnim situacijama, njihovu složenost te njihovu osobnu odgovornost u rješavanju problema. Mladi se moraju pripremiti za taj novi sustav života, s nezaobilaznom obvezom brige o svojem opstanku i dobrom ponašanju, usklađivanju svojih ciljeva sa zbiljom postojanja drugih bića koja isto tako imaju svoje ciljeve. Svakako im valja nastojati usuglasiti se i djelovati zajedno s drugim ljudima u očuvanju zdravlja svih i u neremećenju i unapređenju životnog okoliša kao općeg doma.

Posebice djecu moramo pripremati za razumijevanje tijela i psihe kako bi bila spremna dobro proživjeti život. U tom smislu sve se više širi vizija o redovitom zdravstvenom odgoju u školi. Tako će buduće zrele ličnosti na znanstvenoj osnovi spoznavati najvažnije o svojim potrebama, ljudskim potencijalima i medicinskim stranama života. Zajedno s tim ide poticaj za bavljenje sportom kao svačijom redovitom aktivnošću jer je to najbolja obrana za sve šire životne i zdravstvene probleme svakog čovjeka.

Iako se razne institucije i struke, a naročito liječnici, trude uputiti ljude u zdrav način života, jer je to osnovni uvjet izbjegavanja bolesti i drugih vitalnih problema, u tome nema mnogo uspjeha. Tek poneke osobe (od onih koje provode naputke o zdravom životu) govore o tome koliko je to ispravno. Naš svijet ne vjeruje, i u tome izgleda ima pravo, da se odrasli mogu promijeniti, da im je lako pronaći, primiti ili poslušati dobre upute za ispravno ponašanje – i glede svog zdravlja i svih ostalih važnih aspekata življenja. Ali se ipak ističe da se djeca mogu pripremiti za dobro življenje kako bi, kada odrastu, imala silnu etičku svijest o svojim zadaćama i važnim čimbenicima dobrog života za sve, te udruživala svoje generacijske snage na cijelom svijetu za postizanje dobrih životnih uvjeta i što dulje trajanje vlastitoga dobrog zdravlja.

Naravno, djecu treba učiti i o uspostavljanju osobne i opće harmonije s Prirodom, o obrani svake vrste nenasilja, zaštiti svega od svih, o nužnim putovima dobroga djelovanja i vrlom ponašanju u razvijanju znanosti i društva, o svemu što je novi svijet ocijenio dobrim. A najviše mlade treba učiti ljubavi, koja je ljudska snaga stvaranja, pokroviteljske zaštite i upućivanja najboljem. Upravo to uči bioetika. Zato svi, a posebice djeca, trebaju učiti bioetiku.