MEDIX, God. 21 Br. 115/116  •  Osvrt na stručno događanje  •  Obiteljska medicina HR ENG

VI. kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) – Tercijarna prevencija neuroloških, psihičkih i onkoloških bolesti u obiteljskoj medicini

Biserka Bergman Marković, Milica Katić, Sanja Blažeković Milaković

Kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine održan je u Zagrebu od 13. do 15. ožujka 2015. Skup je bio posvećen novim saznanjima u liječenju psihičkih, neuroloških i onkoloških bolesti i tercijarnoj prevenciji navedenih stanja u obiteljskoj medicini. Na kraju kongresa organizirana su i dva okrugla stola: „Palijativna skrb u obiteljskoj medicini“, na kojem su sudjelovali predstavnici stručnih društva opće/obiteljske medicine iz Hrvatske i osam zemalja uključenih u Asocijaciju liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe (AGP/FMSEE), te „Organizacija rada u obiteljskoj medicini Hrvatske“, koji je okupio predstavnike svih profesionalnih stručnih društva obiteljske medicine Hrvatske.

 

Trajno unapređenje znanja liječnika obiteljske medicine zadatak je kojim se Društvo nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) dulje vrijeme bavi. Potreba za novim saznanjima u liječenju psihičkih, neuroloških i onkoloških bolesti nametnula je novu temu međunarodnog kongresa DNOOM-a „Tercijarna prevencija neuroloških, psihičkih i onkoloških bolesti“, održanog u Zagrebu od 13. do 15. ožujka 2015. godine.

Uvodno predavanje „Specijalizacija obiteljske medicine jučer, danas, sutra“ u čast prof. Antuna Budaka održala je prof. dr. sc. Milica Katić, pročelnica Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Specijalizacija opće medicine započeta je, prvi put u svijetu, u Školi narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i to 1960. godine. Oblikovanje i implementacija programa specijalizacije zahtijevali su iznimne napore i usklađeno djelovanje brojnih vrsnih liječnika opće/obiteljske medicine, nastavnika Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, stručnjaka iz organizacije zdravstva, uz podršku priznatih eksperata iz drugih zemalja. Sve napore i dostignuća objedinjavao je i vodio prof. Ante Vuletić sa suradnicima iz Škole narodnoga zdravlja.

Specijalizacija obiteljske medicine afirmirala je stručne i organizacijske zasade rada u struci te postala prihvaćeni instrument zdravstvene politike i stručnoga obrazovanja u zdravstvu u najvećem broju europskih država, pa i diljem svijeta. Iako je specijalizacija obiteljske medicine ponikla u Hrvatskoj, još uvijek je više od polovice liječnika koji rade u obiteljskoj medicini bez specijalističke izobrazbe jer je zakonskom regulativom omogućeno da diplomirani liječnici bez specijalizacije mogu biti nositelji prakse u obiteljskoj medicini.

Godine 2003. prihvaćen je projekt „Usklađivanje obiteljske medicine s europskim standardima uvođenjem obvezne specijalizacije“, s ciljem da svi liječnici mlađi od 50 godina života koji rade u obiteljskoj medicini i u ugovornom su odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (nositelji prakse) postanu specijalisti do 2015. godine. Projektom specijalizacije obuhvaćen je 751 specijalizant, odnosno 55,6% od planiranih 1350, a sudjelovanje specijalista obiteljske medicine u 2013. godini povećano je na 49,2%.

U 2011. godini prihvaćen je novi četverogodišnji program specijalizacije utemeljen na europskoj platformi te su napravljene izmjene projekta kako bi specijalizacija bila omogućena i liječnicima mlađima od 40 godina koji nisu nositelji prakse (spomenutoj problematici „Medix“ je posvetio naslovnu temu „Obiteljska medicina – mjesto i uloga u sustavu zdravstva“, „Medix“ 94/95, kolovoz 2011., op. ur.).

Kako projekt specijalizacije završava 2015. godine, nužno je osigurati nastavak jer je specijalizacija prijeko potrebna za rad u obiteljskoj medicini, pogotovo jer je i Europski parlament 2006. godine usvojio preporuku UEMO-a o obvezatnoj edukaciji liječnika u trajanju od tri godine za samostalan rad u obiteljskoj medicini. U Hrvatskoj je potrebno osigurati minimum 100 specijalizacija obiteljske medicine godišnje. Za voditelja prakse koji ulazi u zdravstveni sustav mora se uvesti obveza specijalizacije iz obiteljske medicine. Specijalizacija obiteljske medicine zajednički je projekt svih profesionalnih društava obiteljske medicine, akademskih središta obiteljske medicine i treba biti jedan od prioriteta zdravstvene politike u Hrvatskoj.

Istaknuto predavanje na otvorenju kongresa „Tko je specijaliziran za sveobuhvatnost u zbrinjavanju pacijenata?“ održao je prof. dr. sc. Janko Kersnik, pročelnik Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru i predsjednik Europske akademije nastavnika iz obiteljske medicine (European Academy of Teachers in General Practice/Family Medicine – EURACT). Prof. Kersnik je naglasio kako živimo u doba koje obilježavaju stalne promjene, sve je veći broj starijih osoba, uz eksponencijalni razvitak tehnologije, eksploziju informacija te posljedično tome stalne reforme i promjene načina komuniciranja, veće znanje pacijenata kao i njihovo aktivno sudjelovanje u liječenju te interprofesionalnu suradnju.

Budućnost obiteljske medicine neće biti takva kakvom je zamišljamo jer živimo u romantičnom razdoblju obiteljske medicine u kojem vlastitu budućnost planiramo s dogmama iz prošlosti. Budućnost je na našoj strani ako ćemo izgraditi savezništva koja će nas učiniti nenadoknadivim članom medicinske obitelji!, naglasio je prof. Kersnik.

Glavne kompetencije liječnika obiteljske medicine su vođenje problema na primarnoj razini, pacijentu usmjerena skrb, specifične vještine u rješavanju problema, orijentacija prema zajednici i holistički princip. Ono što osigurava da se bolesnici s povjerenjem obraćaju liječniku obiteljske medicine su dobra pristupačnost, informirano stanovništvo, uvažavanje znanja liječnika obiteljske medicine koji aktivno sluša pacijenata, predviđa njegove potrebe, znatiželjnost, iskrenost i transparentnost zdravstvenih radnika te empatičan odnos prema pacijentima.

Prof. Kersnik je podsjetio na doktrinu Andrije Štampara da zdravstveni sustav mora biti organiziran i djelovati kako bi zadovoljio glavne probleme stanovništva. Vodeći zdravstveni problemi jesu kronične bolesti, ali liječnik obiteljske medicine mora usmjeriti glavninu djelovanja u promociju zdravlja, probir neotkrivenih čimbenika rizika kroničnih nezaraznih bolesti radi njihovog pravovremenog otkrivanja i praćenja.

Strateški zadaci obiteljske medicine su dodiplomska nastava, razvoj obiteljske medicine kao akademske discipline, specijalizacija iz obiteljske medicine, istraživački rad i provjera kvalitete rada obiteljske medicine. Za razvoj obiteljske medicine nužna je politička podrška. Obiteljska medicina je ključna struka u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja osigurava zdravstvenu zaštitu čitavoj populaciji, sveobuhvatna je i orijentirana na pojedinaca i zajednicu te djeluje timski i osigurava interprofesionalnu suradnju. Specijalist obiteljske medicine je najbolje kvalificiran za taj posao na primarnoj razini zdravstvene zaštite, zaključak je izlaganja.

Specifičnost pristupa bolesniku s kroničnim bolestima u obiteljskoj medicini

Stručni program skupa nastavljen je tematskim sekcijama. Predavanjem o bolesniku usmjerenoj kliničkoj metodi, prvu sekciju je otvorila doc. dr. sc. Goranka Petriček. Učinkovita skrb kroničnog bolesnika zahtijeva pridavanje pažnje u jednakom opsegu i bolesti i bolesnikovom subjektivnom doživljaju bolesti. Dok se identificiranje bolesti ostvaruje primjenom konvencionalne biomedicinske kliničke metode (anamneza, fizikalni pregled, dijagnostičke pretrage), razumijevanje bolesnikova doživljaja bolesti postiže se provedbom dodatnog angažmana, koji obuhvaća istraživanje četiri dimenzije bolesnikova doživljaja bolesti (engl. FIFE): 1.) bolesnikovih osjećaja (engl. feelings), posebno strahova povezanih s bolešću; 2.) bolesnikovih ideja (engl. ideas) o čemu se zapravo radi, što nije dobro s njima; 3.) načina na koji bolest utječe na bolesnikovo svakodnevno funkcioniranje (engl. functions); i 4.) bolesnikovih očekivanja što treba poduzeti u svezi bolesti (engl. expectations). Spomenutim pristupom prema bolesniku i njegovu problemu istražit će se pravi razlog njegova posjeta, njegove brige te potrebu za informacijom. Potom valja pokušati integrirano razumjeti i bolesnikov svijet – njegovu cjelokupnu osobu, emotivne potrebe i životne okolnosti – te pronaći zajedničku osnovu za definiranje i rješavanje njegova problema.

O modelu programirane skrbi za kroničnog bolesnika – bitne odrednice holističke, bolesniku usmjerene, kvalitetne zdravstvene zaštite – govorila doc. dr. sc. Đurđica Lazić Kašuba. U obiteljskoj medicini posebnu važnost naravno ima obiteljski pristup u skrbi bolesnika s kroničnim bolestima o kojem je predavanje održala doc. dr. sc. Marija Vrca Botica. Kako u dobro organiziranoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti timski moraju djelovati svi sudionici zdravstvene zaštite, predavanje o unapređenju suradnje održala je prim. Ljiljana Jurković. Karakteristike, sadržaj, vođenje konzultacije u obiteljskoj medicini te osposobljenost liječnika za uspješno vođenje konzultacije, čime se poboljšava kvaliteta rada liječnika obiteljske medicine, u svom je predavanju razložila doc. dr. sc. Davorina Petek iz Slovenije. Karakteristike komunikacija s bolesnikom koji ima kronične bolesti i „tešku“ komunikaciju razradila je i prikazala mr. sc. Lidija Prlić.

Tercijarna prevencija onkoloških bolesti

Voditelji sekcije o tercijarnoj prevenciji onkoloških bolesti bili su prof. dr. sc. Milica Katić i prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, voditelji katedri obiteljske medicine u Zagrebu i Osijeku. Sekcija je počela predavanjem o zadacima liječnika obiteljske medicine u liječenju bolesnika s onkološkom bolesti prof. Gmajnića. Po čemu je specifičan pristup onkološkom bolesniku izložila je prof. Katić. Procjenjuje se da će svaki četvrti stanovnik Hrvatske (približno svaki treći muškarac i svaka peta žena) koji se sada rodi do svoje 75. godine oboljeti od raka. Prosječno će godišnje jedan tim obiteljske medicine u skrbi imati oko 56 bolesnika koji boluju od raka, oko devet novodijagnosticiranih bolesnika, a oko šest će umrijeti od raka tijekom godine dana. Oko 20% bolesnika koje se izliječi od jednoga malignog tumora, u razdoblju praćenja od 20 godina razviju i drugi primarni malignom, a 10% i treći primarni malignom. Specifična onkološka obrada i onkološko praćenje bolesnika predmnijeva aktivnu suradnju liječnika obiteljske medicine i specijalističkih onkoloških liječnika.

U sekciji je sudjelovala i prof. dr. sc. Ana Planinc-Peraica, specijalist hematolog, temom o modalitetima liječenja bolesnika sa zloćudnim bolestima hematopoetskog sustava. U toj je sekciji sudjelovao specijalist onkolog prof. dr. sc. Fedor Šantek, koji se osvrnuo na specifičnosti liječenja onkološkog bolesnika te suradnju specijalista onkologa i liječnika obiteljske medicine u liječenju i praćenju tih bolesnika.

Postoje saznanja i jasno definirani postupci koje liječnik obiteljske medicine može i treba primijeniti u pružanju palijativne i potporne skrbi u domu bolesnika te kako osposobiti obitelj bolesnika da bi potpora u liječenju i liječenje bili kvalitetni. Predavanje o tome održala je prim. Rajka Šimunović. Ne tako rijetko u liječenju onkološkog bolesnika nastupe stanja u kojima je potrebna hitna intervencija. Kada je to potrebno i kako postupiti, razjasnio je prim. Slavko Lovasić. Hrvatski model palijativne skrbi u kojem je istaknuta važnost palijativne skrbi u kući bolesnika prikazala je Sandra Pribić iz Osijeka.

Poseban dio sekcije predstavljala je cjelina o onkološkoj dermatologiji, koju je vodila prof. dr. sc. Mirna Šitum, specijalist dermatovenerolog. Tema njezinog izlaganja je bila poteškoća u dijagnostici melanoma. Njezine suradnice, također specijalistice dermatologije, dr. Sanja Poduje i dr. sc. Marija Buljan, govorile su o ulozi dermatoskopije za dijagnostiku melanoma te koji su najčešći zloćudni epidermalni tumori kože.

Prim. Mira Fingler, predsjednica Hrvatskog društva za liječenje boli, i prof. Katić prikazali su inovativnu kombinaciju oksikodona i naloksona. U donošenju zajedničkih smjernica za liječenje kronične nekarcinomske boli DNOOM je aktivno sudjelovao. Smjernice su prikazane 2014. godine na kongresu DNOOM-a kad je glavna tema bila liječenje boli, a u cijelosti objavljene u lipnju iste godine u „Medixu“ br. 111 naslovne teme o najčešćim kroničnim neurološkim bolestima (op. ur.).

Tercijarna prevencija kroničnih neuroloških bolesti

Tematsku cjelinu o neurološkim bolestima vodili su doc. dr. sc. Ines Diminić s Katedre za obiteljsku medicinu iz Rijeke i prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković iz Zagreba.

Sekcija je započeta predavanjem o liječenju bolesnika s moždanim udarom doc. dr. sc. Ines Diminić Lisica. Prevencija ostaje najznačajnija mjera u skrbi za bolesnika s moždanim udarom. Najznačajniji promjenjivi čimbenik rizika hipertenzija u domeni je liječnika obiteljske medicine, što predstavlja velike mogućnosti i obveze. Liječenje statinima potrebno je svim bolesnicima s ishemijskim moždanim udarom. U domeni liječnika obiteljske medicine je i liječenje fibrilacije atrija. Razina preporuka i kliničkih dokaza daju izrazitu prednost primjeni antikoagulantnih lijekova u odnosu na njihovo ustezanje. Dvojna antiagregacijska terapija značajno smanjuje rizik recidiva. Važnost takvog pristupa liječenju iznijela je dr. sc. Ksenija Kranjčević, a o etiologiji i dijagnostici moždanog udara u mlađih osoba govorila je dr. sc. Nina Bašić Marković.

Glavobolje su poseban izazov za liječnika obiteljske medicine, kako u dijagnostici tako i liječenju. Specifičnost pristupa toj temi prikazala je Valerija Bralić Lang. Pravilna procjena glavobolja ostaje i nadalje od iznimnog značaja, a u svjetlu novih Smjernica za prevenciju moždanog udara u žena migrena dobiva sve veći značaj te se u tih bolesnica ne preporučuje oralna kontracepcija. Zbrinjavanje periferne vrtoglavice u domeni je liječnika obiteljske medicine.

Govoriti o liječenju neuroloških bolesti nemoguće je bez spomena neurodegenerativnih bolesti. O Alzheimerovoj bolesti predavanje je održala prof. Bergman Marković te ukazala na važnost ranog prepoznavanja bolesti kao i rada s obitelji oboljelog s obzirom da veliki dio tereta o tim pacijentima pada na obitelj. Prof. dr. sc. Vanja Bašić Kes i doc. Vrca Botica održale su predavanje o multiploj sklerozi. Novosti u liječenju epilepsije iznio je prof. dr. sc. Ivan Bielen, spec. neurolog. Na kraju sekcije o načinu rehabilitacije bolesnika s nekom kroničnom neurološkom bolesti govorio je doc. dr. sc. Leonard Bukmir s Katedre obiteljske medicine iz Rijeke. Zaključeno je kako je u liječenju bolesnika s neurodegenerativnim bolestima prijeko potreban multidisciplinarni pristup.

Tercijarna prevencija mentalnih bolesti

Voditelji sekcije o tercijarnoj prevenciji mentalnih bolesti bili su prof. dr. sc. Hrvoje Tiljak i dr. sc. Stanka Stojanović Špehar, koja je otvorila sekciju predavanjem o novim trendovima u psihijatriji.

Epidemiologija i pristup duševnim bolestima kroz povijest su se mijenjali shodno društvenom okruženju i razvoju socijalne osjetljivosti društva. Učestalost duševnih bolesti, odnos prema bolesniku i izbor intervencija i danas predstavljaju stručnu i javnu kontroverzu. Liječnik obiteljske medicine mora biti svjestan koje prednosti i zapreke predstavlja društveno okruženje u skrbi za duševnog bolesnika. Vodeći prvenstveno računa o zdravstvenim potrebama oboljelog, u planiranju intervencija mora pokazati osjetljivost prema užoj i široj okolini oboljelog.

Kako rano prepoznati kognitivno popuštanje i alat za procjenu kognitivnih poremećaja prikazao je dr. sc. Miro Hanževački. Ulogu liječnika obiteljske medicine u liječenju PTSPa prikazao je prim. Hrvoje Vuković. Najnovije kliničke smjernice za liječenje depresivnih poremećaja prikazala je dr. Ivana Kelava uz osvrt na ulogu liječnika obiteljske medicine.

Nažalost, bolesnika sa psihičkim poremećajima liječnik često doživljava samo kroz te probleme zaboravljajući da su ti bolesnici vrlo skloni kardiovaskularnim bolestima, uglavnom zbog nuspojave liječenja. U kombiniranom liječenju potrebno je voditi računa o prioritetima liječenja, interakcijama lijekova i neželjenim efektima lijekova u oba smjera. Taj nedovoljno prepoznat problem u svakodnevnoj praksi liječnika obiteljske medicine je prikazala dr. Suzana Maltar Zorić. Kako pratiti farmakoterapiju u bolesnika u mentalnim bolestima te koja je uloga liječnika obiteljske medicine prikazala je prim. Suzana Kumbrija. Ulogu liječnika u zbrinjavanju bolesti ovisnosti prikazala je pak dr. Jelena Ević. Dominantna bolest ovisnosti u Hrvatskoj je alkoholizam, koju slijede ovisnosti o psihoaktivnim sredstvima.

Edukacija liječnika obiteljske medicine kao preduvjet kvalitetnog rada

Tematsku cjelinu o edukaciji vodile su doc. dr. sc. Davorka Vrdoljak s Katedre obiteljske medicine iz Splita i dr. sc. Venija Cerovečki s Katedre obiteljske medicine iz Zagreba. „Medix“ je i ove godine pratio kongres u ulozi medijskog pokrovitelja. Stoga je na početku sekcije ukratko prikazan doprinos časopisa programima stručnog usavršavanja liječnika obiteljske medicine, koji tvore najveći broj čitatelja i pretplatnika „Medixa“ i u najvećem broju sudjeluju u rješavanju dopisnih testova znanja. Takav, jedinstveni oblik trajne edukacije liječnika u tiskanom mediju „Medix“ provodi već cijelo desetljeće.

Kvalitetna edukacija je preduvjet kvalitetnom radu liječnika obiteljske medicine, navela je u predavanju dr. sc. Venija Cerovečki otvarajući sekciju. Medicina bazirana na dokazima je zadnjih dvadesetak godina osnovni model prenašanja znanstvenih spoznaja u svakodnevni rad. Transformacija izobrazbe zdravstvenih profesionalaca preduvjet je osnaživanja zdravstvenih sustava. Prijeko je potrebna, ali mora biti i pravovremena s obzirom na mogućnosti zajedničkog pronalaženja rješenja podržanog ubrzanim protokom znanja, tehnologija i financija te migracijom kako medicinskih profesionalaca tako i pacijenata. Kako bi bila ostvariva, potrebno je osigurati i unaprijediti kvalitetu nastavnog procesa medicinske edukacije te osposobiti nastavni kadar za provedbu planirane izobrazbe medicinskih profesionalaca. Praksa temeljena na dokazima (engl. evidence-based medicine – EBM) obiteljskog liječnika postaje sve važniji standard kvalitete profesionalne skrbi. Zahtijeva poznavanje cjelovitog bolesnika, znanja i vještina u traženju i nalaženju najboljih znanstvenih dokaza kao odgovora na pitanja proizašla iz prakse, i to „na licu mjesta“ i u realnom vremenu.

Cochrane kolaboracija izradom i obnavljanjem sustavnih preglednih članaka olakšava proces traženja i nalaženja odgovora na različita pitanja proizašla iz prakse. Integriranje EBM-a u svakodnevnu praksu poboljšava ishode za bolesnike s različitim kroničnim bolestima i povećava kvalitetu svih aspekata skrbi za njih. Doc. dr. sc. Davorka Vrdoljak navedeno je prikazala na modelu pacijenta s karcinomom prostate. O ulozi pisma pacijentu u zbrinjavanju bolesnika s kroničnim bolestima govorila jer dr. sc. Nataša Mrduljaš Đujić, Katedra za obiteljsku medicinu iz Splita. Novije spoznaje o edukaciji upotrebom elektroničkog medija prikazala je mr. sc. Sanja Bekić iz Osijeka. E-učenje predstavlja noviji, dostupniji, jednostavniji, jeftiniji i sve zastupljeniji način trajne medicinske izobrazbe specijalista obiteljske medicine. Novi model rada u ambulanti obiteljske medicine u Sloveniji uveden je 2011. godine. Vrlo dobru suradnju DNOOM ima s katedrama obiteljske medicine iz Ljubljane i Maribora, pa je doc. dr. sc. Zelika Klemenc Ketiš prikazala kako je u Sloveniji organizirano zbrinjavanje bolesnika s kroničnim bolestima. U referalnim ordinacijama u Sloveniji uz postojeću sestru radi i dodatna sestra za brigu o kroničnim bolesnicima, o čemu je govoreno već prošle godine.

Brojne zanimljive i dobro pripremljene radionice dale su mogućnost svakom sudioniku da prema svojim potrebama i interesima proširi spoznaje iz određenog područja ili usavrši izvođenje vještina, dijagnostičkih i terapijskih postupka važnih u radu liječnika obiteljske medicine. Potom je u poster-sekciji prikazan raznolik i kompleksan rad liječnika obiteljske medicine. U toj je sekciji, što posebno raduje, sudjelovao velik broj studenata sa svih medicinskih fakulteta u Hrvatskoj te velik broj specijalizanata obiteljske medicine iz svih krajeva Hrvatske, kao i predstavnici ostalih zemalja Asocijacije obiteljskih liječnika jugoistočne Europe.

Palijativna skrb u obiteljskoj medicini

Na kongresu su organizirana dva okrugla stola „Palijativna skrb u obiteljskoj medicini“ te „Organizacija rada u obiteljskoj medicini Hrvatske“.

Na radnom sastanku posvećenom palijativnoj skrbi uz predstavnike stručnih društava opće/obiteljske medicine iz Hrvatske sudjelovali su predstavnici osam zemalja uključenih u Asocijaciju liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe (AGP/FMSEE) – Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Srbije, Rumunjske i Turske. Predstavnici tih zemalja sudjelovali su aktivno na kongresu i prikazali organizaciju i funkcioniranje palijativne skrbi u svojoj zemlji, a ujedno su bili i sudionici okruglog stola o palijativnoj skrbi koji je održan o toj temi.

Na okruglom stolu o palijativnoj skrbi u obiteljskoj medicini zaključeno je kako sve zemlje imaju izrađene strateške dokumente o palijativnoj skrbi, no i da implementacija modela oblikovanog u strategiji nije provedena u potpunosti niti u jednoj zemlji i sve se suočavaju sa sličnim preprekama. Istaknuto je kako se u svim zemljama želi unaprijediti palijativna skrb te da su pacijent i njegove potrebe u središtu pozornosti. U palijativnoj skrbi nužni su brojni sudionici koji zajedničkim radom i usklađenim djelovanjem mogu u većoj mjeri nego dosad zadovoljiti zdravstvene i druge potrebe bolesnika i njegove obitelji. S obzirom na velik broj bolesnika kojima je potrebna palijativna skrb, kontinuitet zaštite koju pruža obiteljski liječnik i činjenicu da bolesnici 90% preostalog vremena u zadnjoj godini života provode u kući, jasno je da glavninu skrbi u primarnoj razini treba pružiti obiteljski liječnik sa svojim timom i obitelj bolesnika. Nužno je na primarnoj razini razviti i specijalističku službu palijativne medicine koja okuplja stručnjake iz različitih područja te medicinske sestre specijalizirane za njegu bolesnika s posebnim potrebama u pružanju palijativne skrbi. Ta služba treba biti konzultativna služba za obiteljske liječnike i obavljati usluge koje liječnik i njegovi suradnici ne mogu osigurati za bolesnika. Posebno je važno razviti i dodatnu službu koja će osiguravati potreban materijal i pomagala za bolesnike te biti centar za izobrazbu i organiziranje volontera te ostalih profila potrebnih u palijativnoj skrbi.

Osim navedenog, zaključeno je i kako valja osnažiti izobrazbu svih koji sudjeluju u palijativnoj skrbi. Liječnici obiteljske medicine se specijalističkim obrazovanjem osposobljavaju za vođenje bolesnika kroz sve faze bolesti, pa tako i za pružanje potporne i palijativne skrbi za svoje bolesnike. Nužna je izobrazba volontera, psihologa, duhovnika, fizioterapeuta i ostalih profila koji će se uključiti u specijalizirane jedinice i službe palijativne skrbi te blisko surađivati s timovima liječnika obiteljske medicine. Također, nužna je dodatna izobrazba liječnika koji će raditi u specijaliziranim jedinicama palijativne skrbi (specijalistički mobilni tim, specijalistički tim u bolnici, liječnici u ustanovama za palijativnu skrb, liječnici u bolnicama za produljeni boravak kroničnih bolesnika, liječnici u domovima umirovljenika u kojima postoje stacionari, liječnici koji rade u stacionarima domova zdravlja).

Prof. dr. sc. Ljubima Despotova Toleva iz Bugarske predložila je da zemlje iz asocijacije prijave zajednički projekt u programu „Obzor 2020“, što je prihvaćeno od svih sudionika. Sljedeća konferencija Asocijacije liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe održat će se u svibnju 2015. godine u Ljubljani, Slovenija, a palijativna skrb jedna je od glavnih tema.

Organizacija rada u obiteljskoj medicini

Na okruglom stolu o organizaciji rada u obiteljskoj medicini sudjelovali su predsjednici svih stručnih društva obiteljske medicine iz Hrvatske: Dragan Soldo, dr. med., predsjednik Hrvatskog društva obiteljskih doktora (HDOD) HLZ-a, mr. sc. Nevenka Vinter Repalust, zamjenica predsjednika Hrvatske udružbe obiteljske medicine (HUOM), Ines Balint, dr. med., predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), dr. Josipa Rodić, spec. obiteljske med., predsjednica Hrvatske udruge koncesionara primarne zdravstvene zaštite, prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković, prim. dr. med., predsjednica Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM), dr. sc. Antonija Balenović, ravnateljica Doma zdravlja Zagreb – Centar, i dr. sc. Miroslav Hanževački, ravnatelj Doma zdravlja Zagreb – Zapad.

Zadnjih desetak godina stalno se govori o redefiniranju uloge doma zdravlja. Iako se navodi da su domovi zdravlja i dalje nositelji zdravstvene zaštite na primarnoj razini, u njima je zaposleno tek oko 30% liječnika obiteljske medicine, dok svi ostali rade u koncesiji. Na okruglom stolu raspravljalo se o neujednačenom pristupu organizaciji rada u obiteljskoj medicini. Veliki je problem i potpuna nepoznanica zašto postoji organizacijska odvojenost liječnika zaposlenih u domu zdravlja i liječnika u koncesiji, što umanjuje kvalitetu rada; u konačnici i kvaliteta skrbi o pacijentu je umanjena.

Od travnja 2013. novim modelom ugovaranja liječnicima u koncesiji omogućeno je plaćanje usluga putem strukturiranog modela koji prepoznaje vrstu i kvalitetu rada liječnika obiteljske medicine, te tako stimulira i poboljšava rad i skrb o pacijentu. Liječnici u domovima zdravlja plaćeni su po starom modelu i kolektivnom ugovoru, što znači da za isti rad s istim brojem pacijenata pod istim krovom dva liječnika imaju različita primanja. Domovi zdravlja i liječnici u koncesiji povezani su jedino u organizaciji rada za vrijeme blagdana i vikenda. Dapače, iz upravnih vijeća domova zdravlja prije godinu i pol dana maknut je predstavnik koncesionara te je i formalno prekinuta jedina poveznica tih dviju odvojenih struktura. Iako deklarativno postoji odluka o odlasku u koncesiju prema volji pojedinca, u praksi ipak nije tako. Postoje okolnosti koje onemogućavaju liječniku obiteljske medicine da izabere gdje će i na koji način raditi (koncesija/ dom zdravlja). Prema nepotvrđenim podacima doznaje se kako bi se ipak ujedinila primarna zdravstvena zaštita radom svih liječnika obiteljske medicine u koncesiji. Ako se ipak ne reorganizira primarna zdravstvena zaštita (PZZ) na taj način, prema zaključcima okruglog stola trebalo bi se omogućiti da dom zdravlja bude mjesto objedinjenog načina rada u obiteljskoj medicini. Nadalje, dom zdravlja treba planirati lokalne javnozdravstvene potrebe zajedno s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i na temelju toga objedinjuje pristup organizaciji rada u obiteljskoj medicini i liječnika zaposlenih u domu zdravlja i liječnika u koncesiji. Traži se i povratak predstavnika liječnika u koncesiji na upravna mjesta doma zdravlja proporcionalno broju koncesionara. Za navedeno je u prvom redu potrebno iznaći pravnu osnovu. Dom zdravlja treba biti mjesto stručnog nadzora rada liječnika obiteljske medicine, prema postojećem pravilniku prihvaćenom od Upravnog vijeća. Potrebno je otvoriti mogućnost slobodne odluke liječnika gdje i na koji način žele raditi (koncesija/ dom zdravlja) te izjednačiti način plaćanja u obiteljskoj medicini prema strukturiranom modelu i novim ugovaranjem s HZZO-om od 1. travnja 2013. Konačno, sredstva lokalne zajednice valja povećati za zdravstvenu zaštitu i poboljšanje kvalitete rada u obiteljskoj medicini nevezano rade li liječnici u domu zdravlja ili u koncesiji.

Na otvorenju kongresa nazočni su bili dr. Jasmina Brčić, dr. Dragan Soldo, prof. dr. sc. Jadranka Božikov, prof. dr. sc. Fedor Šantek, dr. Ines Balint, prof. dr. sc. Ana Peraica Planinc, dr. Senad Muslić, prim. Hrvoje Minigo, akademik Davor Miličić i prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković

Istaknuto predavanje na otvorenju kongresa održao je prof. dr. sc. Janko Kersnik, pročelnik Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru i predsjednik Europske akademije nastavnika iz obiteljske medicine

Prof. dr. sc. Milica Katić, pročelnica Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održala je uvodno predavanje u čast prof. Antuna Budaka

Radno predsjedništvo kongresa činili su doc. dr. sc. Đurđica Lazić, Kašuba, prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković i doc. dr. sc. Goranka Petriček

Poseban dio sekcije predstavljala je cjelina o onkološkoj dermatologiji, koju je vodila prof. dr. sc. Mirna Šitum, specijalist dermatovenerolog

U sklopu tematske sekcije o edukaciji liječnika obiteljske medicine prikazana je uloga Medixa u provedbi programa stručnog medicinskog usavršavanja

Na okruglom stolu o organizaciji rada u obiteljskoj medicini sudjelovali su predsjednici svih stručnih društva obiteljske medicine iz Hrvatske: dr. Dragan Soldo, mr. sc. Nevenka Vinter Repalust, dr. Ines Balint, dr. Josipa Rodić, prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković te ravnateljica Doma zdravlja Zagreb – Centar dr. sc. Antonija Balen. Posebno važan dio skupa bio je posvećen palijativnoj skrbi u kojem su uz predstavnike stručnih društava iz Hrvatske sudjelovali predstavnici osam zemalja uključenih u Asocijaciju liječnika opće/ obiteljske medicine jugoistočne Europe (AGP/FMSEE)

Radu okruglog stola o palijativnoj skrbi u obiteljskoj medicini u zemljama u okruženju priključili su se doc. dr. sc. Katarina Stavrić (Makedonija), prim. dr. Dean Klančić (Slovenija), prof. dr. sc. Lyubima Despotova Toleva (Bugarska), doc. dr. sc. Carmen Buseag (Bugarska), dr. Ines Balint (KoHoM, Hrvatska), prof. dr. sc. Milica Katić (Katedra za obiteljsku medicinu, Zagreb), prim. dr. Slavoljub Živanović (Srbija), doc. dr. sc. Kurtulus Ongel (Turska), prim. dr. sc. Nevenka Vinter Repalust (HUOM, Hrvatska) i dr. Draginja Radunović (Crna Gora)

Brojne zanimljive i dobro pripremljene radionice dale su mogućnost svakom sudioniku da proširi spoznaje ili usavrši izvođenje vještina, dijagnostičkih i terapijskih postupka

U poster-sekciji prikazan je raznolik i kompleksan rad liječnika obiteljske medicine