Uvodnik

Psorijaza, među stručnjacima sve češće definirana kao psorijatična bolest, kro­nična je recidivirajuća, limfocitima T posredovana upalna bolest koja se razvija na temelju nasljedne sklonosti. Radi se o kroničnoj sustavnoj upalnoj bolesti koja primarno zahvaća kožu i zglobove, ali i druge organske sustave. U psorijatičnoj bolesti kronična je blaga sustavna upala prisutna u cijelome organizmu, što rezul­tira komorbiditetima, uključujući psorijatični artritis, kardiovaskularne bolesti, depresiju i anksioznost, nealkoholnu bolest jetre, debljinu i pridružene bolesti poput upalne bolesti crije­va. Bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi te je velik psihosocijalni teret za bolesni­ke. Oboljeli od psorijaze često su stigmatizirani od drugih osoba jer je njihova bolest izložena i vidljiva javnosti, što rezultira nizom drugih nepoželjnih zdravstvenih i životnih ishoda te niskom kvalitetom života. Tipična promjena na koži jest psorijatični plak obilježen eritemom i ljuskama, s najčešćom lokalizacijom u vlasištu, ekstenzornim stranama udova i lumbalnoj regiji, uz zahvaćanje nokata, a ponekad i cijele površine kože. Bolesnici se žale na svrbež, zatezanje kože i bol, što im dodatno remeti svakodnevni rad i aktivnosti. Standardizirani instrumenti PASI (Psoriasis Area Severity Index), BSA (Body Sur­face Area) i DLQI (Dermatology Life Quality In­dex) primjenjuju se za određivanje težine bolesti i utjecaja na kvalitetu života i kliničara usmje­ruju prema najboljemu terapijskom izboru za bolesnika. U liječenju psorijaze, ovisno o inten­zitetu bolesti, primarno se primjenjuje lokalna (različiti keratinolitici i protuupalni pripravci) i sustavna konvencionalna terapija. Princip kon­vencionalnih sustavnih lijekova jest djelovanje na limfocite T, ali je njihov glavni nedostatak u odnosu na biološke lijekove, neselektivnost imunosupresije, što rezultira brojnim akutnim i kroničnim nuspojavama.

Uvođenjem bioloških lijekova za liječenje psorijaze započelo je i novo razdoblje u razumijevanju cjelovite psorijatične bolesti. Suvremena biološka terapija oblikovana je s ciljem selektivnoga djelovanja na točno određene medijatore u reakcijama imuno­snoga sustava. Biološki lijekovi inhibiraju cito­kine ključne u razvoju bolesti na čemu se za­sniva i njihova podjela na inhibitore TNF-α, IL12/23, IL-17, IL-23 i tzv. male molekule. Pristup odabiru biološkoga lijeka za svakoga je bolesnika individualan, ovisi o obi­lježjima bolesti te njezinu utjecaju na kvalitetu života bolesnika.

Tehnološki i terapijski napredak doveo je do promjena paradigme u razumijevanju pso­rijaze, a time i postavljanju ciljeva liječenja, koji su nam sve ambiciozniji. Konačni cilj liječenja jest čista ili gotovo potpuno čista koža. Pobolj­šanje od 90% ili više (PASI 90 odgovor), smatra se najrelevantnijim ishodom liječenja, posebice u onih bolesnika s vrlo teškom psorijazom. Uz impresivne rezultate liječenja, koji su samo una­trag nekoliko godina bili nezamislivi, u trajnom fokusu nam je poboljšanje kvalitete života naših bolesnika i holistički pristup, koji nikako ne smi­jemo zanemariti kad je u pitanju život sa pso­rijazom. Tematski broj Medixa donosi pregled novih spoznaja u razumijevanju patofiziologije bolesti, prikaz konvencionalne sustavne i suvre­mene biološke terapije u liječenju, opis komor­biditeta i pridruženih bolesti, psorijatičnog ar­tritisa, psorijaze u dječjoj dobi i psihosocijalnih aspekata psorijaze te interdisciplinarni pregled suvremenih smjernica za dijagnostiku i liječenje psorijaze u svakodnevnoj praksi. I ovoga puta u sklopu tema broja pripremljen je dopisni test u sustavu trajne medicinske izobrazbe, bodovan sa 7 HLK bodova za obnovu liječničke licence.