MEDIX, God. 25 Br. 135  •  Uvodnik  •  Obiteljska medicina HR ENG

Uvodnik

Biserka Bergman Marković, Rudika Gmajnić, Milica Katić

 

Poznato je da se liječnici obiteljske medicine u svojemu radu međusobno jako razlikuju, a te su razlike uzrokovane značajkama zdravstvenoga sustava, populacije u skrbi, ali i značajkama samih liječnika. Profesionalna društva obiteljske medicine i svi koji se bave nastavom u obiteljskoj medicini trebaju djelovati poglavito na značajke liječnika, a posredno i na zdravstveni sustav u poboljšanju organizacije rada. Smanjenju neopravdanih razlika u radu liječnika, može se pridonijeti jedino prenošenjem znanja utemeljenoga na znanstvenim dokazima, primjenom usuglašenih smjernica. Međutim, prema istraživanjima, primjena smjernica u obiteljskoj medicini, ali i u drugim granama medicine, još je uvijek nedostatna.

Adherencija smjernicama, nakon prestanka specifičnih strategija za promicanje njihove implementacije u praksi, vraća se na početnu razinu.

Značajke bolesnika, također mogu utjecati na primjenu smjernica, poglavito ako se radi o bolesnicima s mnogobrojnim pridruženim kroničnim nezaraznim bolestima. Problem nastaje u obiteljskoj medicini, jer su smjernice oblikovane za određenu bolest, rijetko dostatno pokrivaju kompleksne potrebe skrbi o bolesnicima s više istodobno pridruženih bolesti. Stoga se nameće potreba za razvojem smjernica koje bi trebale sadržavati preporuke za intervencije u bolesnika s multimorbiditetom, ali i s informacijama o rizicima pojedinih intervencija.

U stvaranju smjernica surađuju sva profesionalna društva relevantna za temu smjernica. Tako je u svim glavnim Europskim smjernicama sudjelovalo i Svjetsko udruženje liječnika obiteljske medicine regija Europa/Europsko udruženje opće prakse/obiteljske medicine (engl. World Association of National Colleges and Academies of General Practitioners/Family Doctors, WONCA EUROPE/The European Society of General Practice/Family Medicine), pridonoseći tako međusobnoj povezanosti liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i liječnika koji rade u sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite.

U implementaciji smjernica nužno je prepoznati moguće prepreke koje mogu imati različita ishodišta. Među najvažnijim preprekama navode se izostanak svjesnosti i suglasja o vrijednosti smjernica, manjak dokaza o utjecaju smjernica na ishod skrbi, klinička inercija prema uvriježenoj praksi te okolišni čimbenici, kao što su organizacija i rukovođenje u zdravstvenom sustavu, komunikacija i na kraju, timski rad.

Dugoročnost primjene implementiranih smjernica, također nije zagarantirana. I onda kad su zdravstveni profesionalci upoznati sa smjernicama te imaju pozitivna gledišta prema njihovoj primjeni i kad su smjernice uspješno implementirane u praksu to nije garancija da će trajno djelovati.

Štoviše, jednom kad su smjernice implementirane u praksu, teško je održati njihovu primjenu i utjecaj na kvalitetu rada tijekom duljeg razdoblja, ako se sustavno ne radi na trajnoj izobrazbi i poticanju promicanja kvalitete rada.

No, manjak vremena u radu liječnika obiteljske medicine za pojedinoga pacijenta i drugih resursa u zdravstvenom sustavu, ipak su najvažnije prepreke za implementaciju smjernica. Tu se poglavito misli na nedovoljnu dostupnost smjernica za rad u praksi. U Hrvatskoj ne postoje ugrađeni algoritmi za rad prema zdravstvenom problemu u informatičkoj aplikaciji kojom se liječnik služi. Europske zemlje koje su to ugradile imaju dokazano unaprijeđenu kvalitetu rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Društvo nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM), čija je glavna aktivnost trajna medicinska izobrazba, upravo je zbog potrebe implementacije i trajne održivosti smjernica u praksi, za glavnu temu X. jubilarnoga kongresa DNOOM-a odabralo temu „Smjernice u praksi obiteljskoga liječnika“.

Glavna tema kongresa sadržajno je prikazana u 11 preglednih članaka eminentnih stručnjaka iz obiteljske medicine u tematskom broju „Medixa“, koji tradicionalno prati rad kongresa u svojstvu medijskoga pokrovitelja. Naravno da nije moguće na jednom kongresu ili u tematskom broju časopisa obuhvatiti sve smjernice bitne za rad obiteljskoga liječnika te su odabrane one koje su s obzirom na učestalost i teret bolesti u populaciji najvažnije.

prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković, dr. med.
prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, dr. med.
 
prof. dr. sc. Milica Katić,  dr. med.