MEDIX, God. 23 Br. 126  •  Pregledni članak  •  Ginekološka endokrinologija HR ENG

Usporedba transdermalne i oralne primjene hormonskoga nadomjesnog liječenja žena u postmenopauziComparison of transdermal and oral hormone replacement therapy for postmenopausal women

Marina Šprem Goldštajn, Zrinka Polančec

Strategija u propisivanju hormonskoga nadomjesnog liječenja (HNL) danas slijedi primjenu minimalne doze, a time i smanjenja potencijalnih nuspojava, što omogućuje maksimalnu učinkovitost i suradljivost korisnica. Transdermalni način primjene sve više dobiva na značenju zbog manjeg rizika za razvoj kratkotrajnih nuspojava oralne terapije poput vaginalnoga krvarenja i napetosti dojki. Prijenosom bioaktivnoga hormona izravno u supkutanu cirkulaciju znatno se umanjuje rizik za razvoj venske tromboembolije zbog izbjegavanja učinka prvoga prolaska kroz jetru koji pokazuju oralni estrogeni. Primjenom preko kože znatno se manji dio estradiola metabolizira u estron i estron-sulfat, u odnosu na oralni put primjene te se tako postiže cirkulirajući omjer estradiol/estron koji je sličniji fiziološkom. Osim toga, zbog veće bioraspoloživosti pri uporabi transdermalnih estrogena, potrebne su manje koncentracije nego kod oralnih pripravaka te je, stoga, terapijska cirkulirajuća razina estrogena potrebna za vazomotorne simptome, znatno manja nego oralna.

Ključne riječi:
hormonsko nadomjesno liječenje; metabolički profil; oralni pristup; transdermalni pristup; vazomotorni simptomi; venska tromboembolija

Članak je dostupan u cijelosti u PDF formatu

PREUZMI PDF

The recent strategy in the prescription of hormone replacement therapy (HRT) follows the application of a minimum dose, thereby reducing the potential side effects and enabling for maximum efficiency and compliance. A transdermal route of administration has been increasing, due to a lower risk of short-term side effects such as vaginal bleeding and breast tension which are attributed to oral therapy. Transfer of bioactive hormones directly into subcutaneous circulation significantly reduces the risk of venous thromboembolism due to avoidance of the oral estrogens’ effect of the first passage through the liver. Skin administration allows for a much smaller portion of estradiol being metabolised to estrone and estrone-sulphate compared to the oral route of administration, thus achieving a circulating estradiol / estrone ratio more similar to the physiological one. In addition, due to the higher bioavailability of transdermal estrogen, lower concentrations are required compared to the oral administration. Therefore, therapeutic circulating levels of estrogen required for vasomotor symptoms are significantly lower when compared to the oral administration.

Key words:
metabolic profile; oral administration; replacement therapy, hormones; thromboembolism; transdermal administration