Učinci vježbanja na oporavak mladih sportaša od posljedica potresa mozga

Traumatska ozljeda mozga velik je javnozdravstveni problem u svijetu zbog još nedovoljno poznate prevalencije, kao i zbog činjenice da ne postoji točno određena terapija ili protokol za oporavak takvih bolesnika. Ozljeda može biti blaga i prouzročiti manju promjenu mentalnoga stanja ili svijesti, ili teška i uzrokovati dulje razdoblje nesvjesnosti ili amnezije nakon incidenta. Potres mozga povezan sa sportom definiran je kao traumatska ozljeda mozga uzrokovana biomehaničkim silama te ima nekoliko jasno definiranih zajedničkih karakteristika. Zbog velikoga mogućega broja simptoma, sportaš koji je zadobio ozljedu mozga ne mora nužno i dobiti dijagnozu potresa mozga. Simptomi se brzo pojavljuju, varijabilni su, u pravilu kratko traju i brzo se povlače. Katkad bolest može prijeći u kronični poslijekomocijski sindrom. Glavobolja i omaglica najčešći su simptomi. Simptomi potresa mozga mogu biti tjelesni, emocionalni, kognitivni i poremećaji spavanja. Cilj aerobnoga vježbanja jest vratiti normalnu osjetljivost receptora za CO2 u produženoj moždini i povratiti autoregulaciju cerebralnoga protoka krvi. Suboptimalnim vježbanjem, tj, niže od granice u kojoj bolesnik počinje osjećati simptome, može se skratiti vrijeme oporavka, tj. smanjiti učestalost kroničnoga postkomocijskoga sindroma.