Triklosan potiče razvoj tumora jetre

Triklosan [5-kloro-2-(2,4-diklorofenoksi) fenol, TCS] je sintetski antimikrobni spoj širokog spektra djelovanja koji se naširoko upotrebljava u osobnoj higijeni, čišćenju domaćinstava i konzumnim proizvodima. Prvi je put proizveden 1972. godine. Strukturno je sličan brominiranom difenil eteru. Općenito se smatra sigurnim, pa je tako postao jednim od najupotrebljavanijih aditiva mnogim konzumnim proizvodima, dezinfekcijskim sredstvima, sapunima, šamponima, deterdžentima, zubnim pastama, vodicama za ispiranje usne šupljine, dezodoransima i čak tekstilima. Veoma značajno povećanje upotrebe TCS-a dogodilo se posljednjih 20 godina što je rezultiralo njegovim odlaganjem u okoliš i prodiranjem u vodne sustave te biološke tekućine životinja. TCS je sedmi na listi spojeva najčešće zabilježenih u tekućim vodama u SAD-u; godišnje se u svijetu proizvede oko 1500 tona TCS-a. Nakon ulaska u organizam TCS se uglavnom detoksificira glukuronidacijom pomoću UDP-glukuroniltransferaza. Međutim, nedavna su istraživanja pokazala da TCS može negativno djelovati na različite hormone u brojnim organizmima, kao i na smanjenje kontrakcije mišića.

U različitim genotoksičnim analizama TCS nije pokazao negativno djelovanje na različite linije stanica. Međutim, skupina istraživača iz SADa pokazala je da TCS stimulira proliferaciju stanica jetre i stvaranje fibroznog tkiva (povezano sa znakovima oksidativnog stresa) nakon čega je uslijedio razvoj tumora jetre. Pokusi su provedeni na miševima u kojima je tumorigeneza potaknuta prokancerogenim spojem dietilnitrozoaminom (DEN). U takvim je miševina dugotrajna primjena (8 mjeseci) TCS-a značajno ubrzala razvoj karcinoma i fibrozu jetre te oksidativni stres, ali to nije bilo povezano s aktiviranjem receptora PPAR (engl. peroxisome proliferating activating receptor) koji potiču proliferaciju peroksisoma. Pokazali su da TCS aktivira konstitutivne androsten receptore (CAR) koji se aktiviraju prisutnošću ksenobiotika i pokreću njihovo čišćenje iz organizma. Istraživači su opazili da se receptori CAR izravno aktiviraju prisutnošću TCS-a, što ukazuje na to da bi TCS mogao interferirati sa sposobnošću CAR-a da promovira metabolizam toksina. Posljedica toga je da izlaganje TCS-u vodi povećanoj proliferaciji hepatocita, povećanju razine superoksida i pojačanju ekspresije proteina koji uzrokuju fibrozu. Sve to olakšava tumorigenezu. Kao posljedica toga 80% miševa koji su bili izloženi TCS-u (a prije su tretirani s DEN-om) razvilo je tumore. Ovi pokusi pokazuju da TCS može djelovati kao promotor razvoja tumora.