Temporomandibularni poremećaji

Temporomandibularni poremećaji (TMP) najčešći su orofacijalni bolni poremećaji nedentalnoga podrijetla. Primarno se pojavljuju u odraslih osoba između 20. i 40. godine života, češće u žena. Klasični trijas kliničkih znakova TMP-a čine: bol žvačnih mišića i/ili temporomandibularnoga zgloba (TMZ), zvukovi u TMZ-u te ograničenja kretnji donje čeljusti, osobito pri otvaranju. TMP je vjerojatno posljedica kombinacije više čimbenika rizika poput traume, parafunkcijskih navika, genskih čimbenika, pretjeranog odgovora organizma na stres, pojačana odgovora organizma na bol zbog promjena u živčanim putovima, itd. Detaljan klinički pregled temelj je dijagnostike, a rijetko postoji potreba  za dodatnim dijagnostičkim metodama, kao što su magnetska rezonancija ili kompjutorizirana tomografija. Metode liječenja obuhvaćaju kognitivno-bihevioralnu, fizikalnu i farmakološku terapiju te korištenje okluzijskih udlaga, s ciljem suzbijanje boli i vraćanja funkcije čeljusti.