Oktenidin dihidroklorid C36H62N4*2HCl - novo razdoblje antiseptika
Antiseptici su sredstva koja sprječavaju ili suzbijaju rast ili djelovanje mikroorganizama, bilo sprječavanjem njihova djelovanja ili njihovim uništavanjem, odnosno sredstva koja smanjuju količinu mikroorganizama na razinu koja nije opasna po zdravlje. Naziv antiseptici koristi se najčešće za pripravke koji se nanose na kožu i “živo” tkivo. Sintezom oktenidina učinjen je velik korak naprijed u razvoju antiseptika, s obzirom na mogućnost njegove primjene na koži i na sluznicama te ispunjavanje zahtijeva za širokim antimikrobnim djelovanjem
OGLAS
|
Ljudski organizam brani se od unosa infekcije brojnim i vrlo učinkovitim mehanizmima. Mehaničke barijere za unos infekcije predstavljaju rožnati epitel kože i izlučevine iz žlijezda u koži (znoj i loj). Kemijske barijere unosu infekcija su kiseli pH želuca, vagine ili mokraćnog mjehura koji predstavljaju nepovoljan medij za rast bakterija. Nepatogena mikroflora koja postoji na koži i sluznicama, štiti kožu od kolonizacije patogenih i uvjetno patogenih bakterija. Zanimljiv podatak je da svaki zdrav čovjek nosi oko 1014 živih bakterijskih stanica. Većina ih je bezazlena, čak i ako se slučajno unese u kiruršku ranu. U sluznicama postoji i obrambena barijera smještena na površini (nos, epitel crijeva) koju čine specijalizirani makrofagi i limfociti koji putem zamke hvataju „uljeze“ tj. patogene bakterije i predočuju ih obrambenom sustavu. Lokalne barijere predstavljaju nakupine limfatičnog tkiva npr. tonzile, Peyerove ploče u sluznici tankog crijeva i limfatični čvorići u crvuljku. Unatoč svim nabrojenim barijerama razlike u građi čine sluznicu znatno osjetljivijom od kože. Sve dok su koža i sluznica neoštećeni i organizam u potpunosti raspolaže obrambenom sposobnošću, infekcije rijetko nastupaju, premda su neke od bakterija koje su prisutne na tijelu patogene ili oportunistički patogene. Budući da je gustoća kolonizacije mikroorganizama na sluznici nekoliko puta viša od one na koži, čak i male povrede mogu dovesti do bakterijske infekcije koju uzrokuje fiziološka (rezidentna) kožna flora ili okolna (privremena) flora. Neke od najčešćih patogenih bakterija:• Staphylococcus aureus – mogući patogen i najčešći uzrok bakterijskih bolesti kod ljudi • Streptococcus pneumoniae – uzrokuje otprilike 95% svih bakterijskih upala pluća • Neisseria meningitidis – bitan uzročnik bakterijskog meningitisa • Escherichia coli – može prouzročiti crijevne infekcije, infekcije urinarnog trakta i neonatalni meningitis • Pseudomonas aeruginosa – može napasti praktički bilo koje tkivo i glavni je uzročnik infekcija dobivenih tijekom hospitalizacije pacijenta. Za dezinfekciju intaktne kože postoje brojni preparati. U antiseptike za kožu ubrajaju se neki klorni preparati, kvaterni amonijevi spojevi, jodofori, bakteriostatske boje, derivati fenola, spojevi heksaklorofena i klorheksidina, te anorganski i organski peroksidi i alkohol. Popis preparata bio bi i duži da mnogi spojevi ne djeluju štetno na tkivo. Samo neki od ovih preparata mogu se koristiti na sluznicama i to uz dodatna ograničenja u uporabi. U antisepsi sluznica i rana pred antiseptike se postavljaju mnogo stroži kriteriji zbog osjetljivosti sluznice i velike moći resorpcije s opasnošću sustavnog toksičnog djelovanja. Alkoholi su kontraindicirani za primjenu na sluznicama zbog njihove toksičnosti i bolne reakcije koju izazivaju, te zbog velike resorpcije putem sluznica.Vodikov peroksid djeluje otpuštanjem kisika i antiseptički učinak traje samo tijekom tog kratkog vremena. Dodatni nedostatak je što se učinak bitno smanjuje u prisutnosti organske tvari. Za dezinfekciju rana još se uvijek često upotrebljava klorheksidin. Nedostatak mu je slaba djelotvornost na gram negativne bakterije. Za dezinfekciju rana mora se priređivati 0,05%-tna otopina, koja se dodatno mora sterilizirati, što ga čini nepraktičnim u ambulantnoj primjeni. Od jodnih preparata u najčešćoj je uporabi spoj joda s povidonom, koji sadrži 9 do 12% joda u suhoj podlozi. Lokalna iritacija, osjetljivost prema povidon jodidu, sistemski učinci poput metaboličke acidoze, hipernatrijemije i bubrežnoga oštećenja mogu nastati kod uporabe na ranama i velikim površinama ogoljele kože. Uporaba jodnih antiseptika kontraindicirana je kod bolesti štitnjače, kod pacijenata koji imaju dermatitis herpetiformis (mb. Duhring), kod poznate preosjetljivosti na jod, u trudnoći, dojenju, kod dojenčadi mlađe od 6 mjeseci, te prije i poslije aplikacije radioaktivnog joda. Slabo produljeno djelovanje i intenzivna smeđa boja koju pacijenti ne vole dodatni su argumenti za izbjegavanje uporabe jodnih antiseptika.Sintezom oktenidina (oktenidindihidroklorida) stvoren je značajan doprinos razvoju antiseptika koji najbolje do sada ispunjava zahtjeve za širokim antimikrobnim djelovanjem (tablica 1). Zadnjih petnaest godina mikrobiolozi su u brojnim radovima opisali ispitivanje antimikrobne učinkovitosti oktenidina u sinergističkoj kombinaciji s fenoksietanolom. Ispitivanja su potvrdila slijedeće činjenice:• oktenidin ima najširi spektar djelovanja: učinkovit je na gram pozitivne i gram negativne bakterije, klamidije, mikoplazme, trihomonade, gljive i viruse • ima brz početak antimikrobnog djelovanja (30 sekundi) i produljeno rezidualno djelovanje duže od 24 sata • ima odličnu lokalnu podnošljivost bez bola i iritacije • ne resorbira se kroz kožu i sluznice i nema sustavno djelovanje • klinički je dokazano da nema teratogeno, mutageno ni karcinogeno djelovanje (pa je dozvoljena uporaba kod trudnica i dojilja, kao i kod djece svih uzrasta) • stabilan je u pH području od 1,2 do 12,2 • ne dolazi do stvaranja otpornosti mikroorganizama • nije osjetljiv na svjetlo i može se sterilizirati u vodenoj otopini do temperature 130°C bez gubitka kvalitete ili smanjenja učinkovitosti.
Uz ove klinički potvrđene osobine oktenidin ima dosad najbolja svojstva u praktičnoj primjeni: U oralnoj primjeni oktenidin je pokazao i znatan učinak na smanjenje plaka. Osim za ozljede izvanredan je i u primjeni rana nastalih zbog kronične bolesti (kao što su ulcus cruris, dekubitus, dijabetičko stopalo i dr.), tretmanu upalnih promjena na sluznicama (afte, stomatitisi, vulvovaginitisi) te kao pomoćno sredstvo kod tretmana kožnih gljivičnih oboljenja. |
Sintezom oktenidina (oktenidindihidroklorida) stvoren je značajan doprinos razvoju antiseptika koji najbolje do sada ispunjava zahtjeve za širokim antimikrobnim djelovanjem
TABLICA 1. Antimikrobna učinkovitost Octenisepta u usporedbi s antibioticima |
OGLASI
