25 godina nakon Černobila Fukushima će možda razotkriti posljedice na zdravlje koje nosi nuklearna katastrofa
OGLAS
Uvodnik internetskog izdanja časopisa Lancet Oncology donosi razmišljanja o nuklearnoj katastrofi u Fukushimi od strane uvaženih stručnjaka koji su veliki dio svog istraživačkog rada posvetili proučavanju posljedica Černobilske katastrofe, dr. Kirsten B. Moysich i dr. Philip McCarthy sa Cancer Instituta u Buffallu te dr. Per Hall s Karolinska Instituta u Stockholmu.
Autori navode kako je u Černobilu oslobođeno 400 puta više radioaktivnih tvari nego nakon Hiroshime, ali i 100-1000 puta manje nego nakon testiranja nuklearnog oružja u 50-im i 60-im godinama prošlog stoljeća. U Černobilu je sveukupno oko 270.000 ljudi bilo izloženoj maloj do umjerenoj dozi zračenja (5-500 mSv; za usporedbu – jedan RTG pluća je doza od 0,1 mSv). Najvažniji radionuklidi oslobođeni tijekom nesreće su radioaktivni jod, radioaktivni cezij te u manjoj mjeri radioaktivni stroncij i plutonij. Dok cezij i stroncij imaju dugi poluvijek radioaktivnog raspada, radioaktivni jod ima poluvijek od samo osam dana, no u tom se razdoblju može u organizam unijeti hranom nakon čega se nakuplja u štitnoj žlijezdi.
Autori ovog članka sakupili su 2002. godine informacije iz svih relevantnih znanstvenih radova o Černobilskoj katastrofi te zaključili da, uz izuzetak karcinoma štitnjače, ne postoji dovoljno čvrst dokaz za povećanu incidenciju druge vrste malignih tumora u razdoblju nakon katastrofe. Kasniji radovi su potvrdili ovaj zaključak što je, prema autorima, dostatan dokaz da u slučaju sličnih događaja u prehranu treba uvesti kalij-jodid. Isto tako, smatraju kako je u Japanu nužan agresivan pristup ublažavanju posljedica nesreće u populaciji kako bi se ograničila izloženost radioaktivnom ceziju i jodu, posebice u mlađoj životnoj dobi s obzirom na to da je dokazano kako izloženost u ranijoj životnoj dobi nosi povećan rizik za karcinom štitnjače. Razmatrajući podatke o incidenciji karcinoma dojke u Japanu utvrđeno je kako su najveći dodatni rizik za nastanak navedenog tumora imale žene koje su u vrijeme napada atomskom bombom bile u pubertetu, na osnovi čega se zaključuje kako je pubertet, kao i vrijeme dojenja (zbog nakupljanja radioaktivnog materijala u žljezdanom tkivu), posebice osjetljivo razdoblje za izložene.
Dr. Moysich i kolege navode kako je katastrofa u Fukushimi prilika da se detaljnije utvrde svi negativni učinci nuklearne katastrofe s obzirom na činjenicu da Japan ima bolju znanstvenu infrastrukturu te političku i ekonomsku stabilnost nego što je to bio slučaj u Ukrajini prije 25 godina.
Japanska je vlada bila izložena kritikama zato što u početku krize nije iznijela jasne informacije o razmjeru katastrofe. Dok je Helmut Hirsch, znanstvenik ovlašten od strane Greenpeacea, stanje u Fukushimi ocijenio sa 7 prema međunarodnoj skali nuklearnih i radioloških događaja (skala od 1 do 7), japanska je vlada stanje inicijalno ocijenila s ocjenom 5 a tek 12. travanja s ocjenom 7. Predstojnik UN-ove znanstvene komisije rekao je kako bi katastrofu u Fukushimi pozicionirao između katastrofa u Three Mile Islandu (1979) i Černobila, te da UN ne očekuje dugoročne nepovoljne učinke na zdravlje kao posljedicu nesreće u Japanu.
U konačnici autori zaključuju kako je izrazito važan psihološki moment s obzirom na to da je studija međunarodne agencije za atomsku energiju 1991. pokazala da su među žrtvama neproporcionalno veće psihološke posljedice nego biološke. Prema izvještaju UN-ovog foruma o Černobilu, najteži javnozdravstveni učinak je u pogoršanju mentalnog zdravlja koje je prije svega vezano uz nedovoljnu prosvijećenost o izloženosti zračenju.
OGLASI
