Kardiopulmonalna reanimacija koju pruži prolaznik poboljšava preživljenje kod djece
OGLAS
|
Nova istraživanja pokazuju kako djeca koja su doživjela kardiopulmonalni arest izvan medicinske ustanove imaju veću vjerojatnost preživljenja bez izraženijih neuroloških deficita ukoliko su ih pravovremeno reanimirali slučajni prolaznici. Isto istraživanje, objavljeno u Lancetu u ožujku 2010., pokazuje kako reanimacija koja uključuje kompresije prsnog koša i udahe ima bolju prognozu od reanimacije koja uključuje samo kompresije prsišta u slučaju da se radi o srčanom arestu ne-kardiogene etiologije. Kod srčanih aresta kardiogene etiologije nisu nađene značajne razlike između tih dvaju pristupa reanimaciji. Ovo su vrlo važni podaci s obzirom na to da je kod djece uzrok srčanog aresta najčešće ne-kardiogene etiologije (npr. utapljanje), dok je kod odraslih srčani arest najčešće uzrokovan kardiogenim uzrokom te s obzirom na to da je sve više podataka koji ukazuju kako je u tom slučaju korisnija reanimacija koja uključuje samo kompresije prsnog koša. Studiju je proveo dr. Taku Iwami, sa Sveučilišta u Kyotu, koji je zajedno sa svojim kolegama analizirao ishod reanimacije kod 5170 djece mlađih od 17 godina, kojima je pružena reanimacija u izvanbolničkim uvjetima između 2005. i 2007. godine. Podaci koji su uzeti za studiju bili su dob djeteta, uzrok srčanog aresta te vrsta reanimacije koja im je pružena. Neurološki ishod kod djeteta, mjesec dana nakon reanimacije, klasificiran je prema Glasgow-Pittsburgovim kriterijima moždane sposobnosti u grupe 1 ili 2. Od ukupnog broja, 3675 (71%) djece je imalo srčani arest nekardiogenog uzroka, dok je u preostalih 1495 (29%) srčani arest bio uzrokovan kardiogenim čimbenikom. 1551 (30%) djetetu pružena je konvencionalna reanimacija, dok je njih 888 (17%) primilo reanimaciju samo kompresijama prsišta.U konačnici, srčani arest je preživjelo 9,2% ispitanika, dok je zadovoljavajući neurološki status nakon mjesec dana utvrđen kod 3,2% djece. Djeca kojoj je pružena reanimacija imala su 4,5% šanse za zadovoljavjućim neurološkim ishodom u odnosu na samo 1,9% kod djece kojoj nije pružena reanimacija. Treba naglasiti kako je bilo koji oblik reanimacije povezan sa 2,6 puta većom šansom za zadovoljavajućim neurološkim ishodom. Ova je studija također potvrdila i da je kardiopulmonalna reanimacija mnogo manje efikasna kod djece mlađe od godinu dana, grupe koja je činila oko 40% ispitanika u studiji Iwamija i suradnika. U ovoj se grupi nije uočila razlika u preživljenju, niti u neurološkom ishodu, između grupa koje su primile kardiopulmonalnu reanimaciju u odnosu na one kojima nije pružena kardiopulmonalna reanimacija.U zaključku, eminetni kardiološki stručnjaci se slažu kako ne bi trebalo mijenjati smjernice za kardiopulmonalnu reanimaciju kod djece te kako kompresije prsišta uz ventilaciju i dalje moraju ostati zlatni standard kojem treba poučiti cijelu populaciju. |
U slučaju srčanog aresta ne-kardiogene etiologije kod djece, reanimacija koja uključuje kompresije prsnog koša i udahe ima bolju prognozu od reanimacije koja uključuje samo kompresije prsišta |
OGLASI
