Gensko bi testiranje moglo riješiti zagonetku karcinoma prostate i mnoge poštedjeti operacije
OGLAS
Istraživači sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu iznijeli su podatke koji će pomoći u identificiranju osoba koje nose veći rizik za nastanak agresivnijeg oblika karcinoma prostate te osoba s većim rizikom za razvitak recidiva istog oboljenja.
Njihovi podaci, objavljeni u novom broju časopisa Lancet Oncology, govore kako vrlo važnu ulogu za karakter karcinoma i stopu recidiva igra skupina gena CCP, koji inače potiču tumorski rast. Studija koja je obuhvatila 703 ispitanika odvijala se istovremeno na prostoru SAD-a, gdje je analizirano tkivo prostate 366 muškaraca koji su bili podvrgnuti operaciji, te na prostoru Velike Britanije gdje je analizirano tkivo prostate uzeto tijekom biopsije kod 337 muškaraca kod kojih je preporučena konzervativna terapija. U sklopu istraživanja pratio se 31 gen uključen u CCP-grupu te su identificirane razlike u učestalosti ekspresije CCP-gena kod agresivnih i manje agresivnih oblika karcinoma.
Ukoliko velika klinička istraživanja potvrde sumnje iznesene ovim istraživanjem, bolesnici kod kojih se utvrdi niska razina CCP-gena, mogli bi umjesto operaciji biti podvrgnuti samo praćenju te na taj način ostati pošteđeni operacije koja nosi ozbiljne rizike, kao što su mogućnost inkontinencije ili impotencije.
Istraživači se nadaju tome da bi se određivanje razine CCP-gena moglo uvesti u standardnu kliničku praksu, kao i određivanje razine PSA te na taj način i usmjeravati protokole liječenja. Voditelj istraživanja, epidemiolog prof. Jack Cuzick, navodi kako je već potvrđeno da razina CCP-gena determinira rast karcinoma dojke, pluća i SŽS-a, ali da bi njegova uloga u prognostici karcinoma prostate bila posebice važna s obzirom na to da u ovom trenutku ne postoje adekvatni alati kojima bi mogli predvidjeti agresivnost ove vrste karcinoma (Cuzick J i sur. Prognostic value of an RNA expression signature derived from cell cycle proliferation genes in patients with prostate cancer: a retrospective study. Lancet Oncol. 2011.)
OGLASI
