Uspješno starenje
Tradicionalno gledanje na starenje naglašava uglavnom gubitke koje starost sa sobom nosi. Mnogi od tih gubitaka samo su stereotipi i nisu uvijek točni. Stariji ljudi nisu nužno jako bolesni, ne smanjuju im se uvijek kognitivne sposobnosti, a nisu ni usamljeniji i depresivniji od onih mlađih. Stoga je važno usmjerenost s gubitaka prebaciti na pozitivne aspekte starenja, što može unaprijediti život starijih osoba. Optimalna prilagodba starenju postiže se i prihvaćanjem da određene sposobnosti s godinama opadaju te pronalaženjem načina da se neizbježni gubici kompenziraju.
OGLAS
U zadnjih stotinjak godina očekivana duljina ljudskog života povećala se za trideset godina. No vrlo je malo razmišljanja i rasprava o tome kako se te dodatne godine ljudskog života mogu pozitivno i konstruktivno iskoristiti. Rezultat toga je da su mnogi ljudi vrlo ambivalentni prema starosti. Većina se boji da će izgubiti neke od svojih sposobnosti i više neće uživati u životu kao do tada. No starost ima i mnoge pozitivne strane. Istraživanja pozitivnih aspekata starenja novijeg su datuma, a o njima se često govori kao o pozitivnom, zdravom, uspješnom ili dobrom starenju. Što istraživanja pokazuju o stvarima kojih se ljudi najviše boje?1
Istine i mitovi o starosti
Jesu li stari ljudi bolesni? Kada je starost u pitanju ljudi se najčešće boje da će se razboljeti i postati nemoćni. No, neka istraživanja pokazuju da je većina ljudi iznad 65. godine prilično zdrava. U SAD-u je 1994. godine 73% ljudi u dobi od 78 do 84 godine izjavljivalo da nema nikakvu bolest koja ih sprečava u normalnom funkcioniranju, a među onima iznad 85 godina takvih je bilo 40%. U jednom našem istraživanju u kojem su sudjelovali ispitanici od 60 do 90 godina, 48% njih izjavilo je da ima neznatnih ili nikakvih problema sa zdravljem, dok je velikih problema imalo 22,8% ispitanika. Pritom 23,2% starijih od 70 godina izjavljuje da im zdravlje nije nikakav problem, dok taj postotak kod mlađih od 70 godina iznosi 36,8%.
Očito ljudski fiziološki sustav s godinama slabi, i to se ne može spriječiti, no većina ljudi uspijeva postupno svoj životni stil uspješno prilagoditi smanjenim tjelesnim sposobnostima.
Smanjuju li se starijim ljudima kognitivne sposobnosti? Kao i tjelesne, i kognitivne sposobnosti s godinama slabe. No, izgleda da ne mora nužno biti tako. Istraživanja pokazuju da se stalnim korištenjem kognitivnih sposobnosti sposobnosti mišljenja i učenja s godinama smanjuju u vrlo maloj mjeri, ili se uopće ne smanjuju. Što se pred ljudske mentalne sposobnosti postavljaju veći izazovi, to ćemo se dulje zadržati. Jedno istraživanje pokazalo je da kod osoba koje mnogo čitaju s godinama ne dolazi do uobičajenog pada verbalnih sposobnosti.
Jesu li stari ljudi usamljeni? Carstensen i Charles navode da velik broj istraživanja u području socijalne gerontologije pokazuje da s godinama opada socijalna interakcija.2 Istraživači su tu pojavu najčešće objašnjavali različitim gubicima koji se događaju ljudima u starijoj dobi. No ta objašnjenja često su bila temeljena više na pretpostavkama i stereotipima nego na istraživanjima. Prema istraživanjima provedenim zadnjih desetak godina, zaključeno je da sljedeće tvrdnje nisu točne:
- stariji ljudi su depresivni pa se povlače u sebe
- imaju malo za ponuditi u socijalnim odnosima, koji stoga slabe
- njihovi prijatelji umiru
- previše su bolesni ili kognitivno oštećeni da bi održavali prijateljstva
- postaju emocionalno ravnodušni i socijalno se izoliraju pripremajući se za smrt
Točno je pak sljedeće:
- stariji ljudi rjeđe pate od kliničke depresije nego mlađi i sredovječni
- u staračkim domovima osobe s kognitivnim deficitom više se druže od onih kod kojih takvog deficita nema
- stariji ljudi zadovoljniji su svojim odnosima s drugima i intenzivno su vezani za bliske prijatelje
- bliskost s prijateljima i članovima obitelji raste u starijim godinama
- smanjenje socijalnih odnosa u starijoj dobi odnosi se na slučajne poznanike, dok odnosi s emocionalno važnim ljudima ostaju na istoj razini
- smanjenje druženja je u većini slučajeva namjerno, a ne zbog smrti prijatelja ili članova obitelji.
Što se može zaključiti iz rezultata istraživanja? Izgleda da stariji ljudi manje vremena provode s površnim poznanicima i nisu zainteresirani za upoznavanje novih ljudi, ali vrijeme provedeno s bliskim prijateljima i članovima obitelji ostaje isto ili čak raste. Stariji ljudi nemaju manje prilika za druženje, ali oni pažljivo odabiru kontakte koji su im najvažniji.
Jesu li stariji ljudi depresivniji i emocionalno „siromašniji“? Kao što je već navedeno, klinička depresija rjeđa je kod starijih ljudi, a oni se često i uspješnije suočavaju sa stresnim životnim situacijama nego oni mlađi. Također, stariji ljudi imaju bolju kontrolu nad svojim emocijama, rjeđe doživljavaju negativne emocije, a pozitivne dulje traju. U odnosu na mlađe ljude njihove emocije su više diferencirane i skloniji su u istoj situaciji doživljavati istovremeno i pozitivne i negativne emocije. Emocionalno iskustvo u starijoj dobi ne može se okarakterizirati kao „sretnije“, nego kao bogatije i složenije.
Zašto je važan pozitivan pristup starenju
Tradicionalne teorije starenja uglavnom su se temeljile na pretpostavkama gubitka. Na taj način starost se promatrala uglavnom u negativnom kontekstu, a naglasak je bio na područjima u kojima dolazi do otežanog funkcioniranja. No, novije teorije usmjeravaju se na područja u kojima u starijoj dobi dolazi do boljeg funkcioniranja. Također se vidi da se na neku promjenu koja se događa s godinama može gledati i kao na dobitak i kao na gubitak – ovisno o kriterijima prema kojima se procjenjuje.
Istraživanja pokazuju da se stalnim korištenjem kognitivnih sposobnosti sposobnosti mišljenja i učenja s godinama smanjuju u vrlo maloj mjeri ili se uopće ne smanjuju
Usmjerenost na pozitivne aspekte starenja unaprijedila bi ne samo znanost, nego vjerojatno i život starijih osoba. Naime, pretpostavke da starost donosi samo gubitke odražavaju se u ponašanju ljudi prema starijim osobama. Tako mnoge od tih osoba izjavljuju da su žrtve predrasuda – mlađi ljudi o njima pretpostavljaju da imaju lošije pamćenje ili da su bolesni, često ih se ignorira ili ne shvaća ozbiljno zbog njihovih godina, a mnogi izjavljuju kako su meta neukusnih šala na temu starosti.
Negativni stereotipi ne samo da mogu povrijediti starije osobe, oni mogu doslovno skratiti njihov život. U jednom istraživanju praćeno je 660 ljudi starijih od pedeset godina. Tijekom sljedeće dvadeset tri godine oni koji su imali pozitivnu percepciju samih sebe kada je u pitanju starenje živjeli su u prosjeku sedam i pol godina dulje od onih čija je percepcija bila negativna.3
Također, izloženost starijih ljudi pozitivnim stereotipima (drugi su se prema njima ponašali kao da su mudri, iskusni, prosvijetljeni i razboriti) dovodi do poboljšanja pamćenja, numeričkih sposobnosti, samopouzdanja i volje za životom. S druge strane, izloženost negativnim stereotipima (drugi su se prema njima ponašali kao da su zbunjeni, ovisni, senilni i jednom nogom u grobu) dovela je do pogoršanja pamćenja i osjećaja bezvrijednosti i beskorisnosti.
Što je uspješno starenje
Pojam uspješno starenje prvi je uveo Robert Havighurst 1961. godine govoreći o tome kako ne bi trebalo razmišljati o „dodavanju godina životu“ nego o „dodavanju života godinama“.
Pod uspješnim starenjem Rowe i Kahn podrazumijevaju sljedeće komponente:4
- izbjegavanje bolesti
- angažiranost
- održavanje visoke razine kognitivnog i tjelesnog funkcioniranja.
U sklopu pozitivne psihologije najviše se ispitivala angažiranost životom, a posebno socijalna podrška i aktivnost. U starosti su od bitne važnosti dvije vrste socijalne podrške: socioemocionalna i instrumentalna. Socioemocionalna podrška odnosi se na prijateljstvo i ljubav drugih ljudi, dok se instrumentalna odnosi na pomoć osobi kad joj je potrebna.
Istraživanja pokazuju da socijalna podrška s godinama raste, a ne opada. Pritom je kod ljudi koji imaju veću socijalnu podršku pad funkcioniranja tijekom godina slabiji. Muškarci emocionalnu podršku najčešće dobivaju od supruga, dok se žene više oslanjaju na prijatelje, rodbinu i djecu. Također, tjelesna aktivnost i usvajanje novih vještina u starosti najbolja su zaštita od negativnih posljedica starenja.
Istraživanje koje se zadnjih pedeset godina provodi na Harvardskom sveučilištu pokazalo je sljedeće prediktore uspješnog starenja kada je u pitanju životni stil:5
- nepušenje ili prestanak pušenja u mlađoj dobi
- uspješno, zrelo suočavanje s problemima
- umjereno pijenje alkohola
- umjerena tjelesna težina
- stabilan brak
- fizičko vježbanje
Te varijable značajno su razlikovale starije ljudi koji su bili sretni i osjećali se dobro i one koji su bili nesretni i bolesni. Ono po čemu su se te dvije grupe najviše razlikovale bilo je korištenje zrelih mehanizama suočavanja s problemima (kao što su humor ili altruizam) u svakodnevnom životu.
No, Carstensen i Charles dovode u pitanje takav pristup uspješnom starenju.5 Naglašavaju da tako definirano uspješno starenje izgleda gotovo kao ne-starenje. Zašto bi ljudi koji se razbole ili dožive određene kognitivne promjene u starijoj dobi bili smatrani neuspješnima? Gotovo polovica ljudi starijih od 65 godina izvještavaju da boluju od artritisa, ali sigurno nije opravdano njihovo starenje ne nazvati uspješnim samo zbog jedne kronične bolesti. Stoga primjerenijim smatraju pristup Paula Baltesa, koji tvrdi da sve faze života imaju svoje dobre i loše strane te da sve promjene donose i gubitke i dobiti. Prema tom modelu optimalna prilagodba starenju postiže se prihvaćanjem da određene sposobnosti s godinama opadaju i pronalaženjem načina da se neizbježni gubici kompenziraju.
Zaključak
Starost ne mora biti doba u kojem se doživljavaju samo gubici i problemi. Uz adekvatan stil života, angažiranost, intelektualnu i tjelesnu aktivnost može se i u poznoj dobi živjeti zadovoljno. Negativni stereotipi o starosti uglavnom nisu točni pa u njih ne treba vjerovati. Možda se ne može promijeniti gledanje ljudi na osobe u toj dobi, ali sigurno se može promijeniti način kako gledati samoga sebe.
LITERATURA
1. Rijavec M, Miljković D, Brdar I. Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP, 2008.
2. Carstensen LL, Charles ST. Human Aging: Why s even good news taken as bad? In: Aspinwall LG, Staudinger UM, eds. A Psychology of Human Strengths: Perspectives on an Emerging Field. Washington, DC: American Psychological Association, 2003:75-86.
3. Levy BR, Slade MD, Kunkel SR, Kasl SV. Longevity increased by positive self-perceptions of aging. J Pers Soc Psychol 2002;83(2):261-70.
4. Rowe JW, Kahn RL. Successful Aging. New York: Pantheon Books, 1998.
5. Vaillant GE. Aging Well: Surprising Guideposts to a Happier Life from the Landmark Harvard Study of Adult Development. New York: Little Brown, 2002.
OGLASI
