Bleachorexia
OGLAS
Stanovnici razvijenih zemalja (posebice SAD-a i Europe) suočavaju se s novim zdravstvenim problemom, odnosno stanjem, popularno nazvanim Bleachorexia. Ukratko, radi se o opsjednutošću bijelim zubima, koja dovodi do njihovog pretjeranog izbjeljivanja. „Za neke ljude zubi nisu nikada dovoljno bijeli, oni će sve učiniti da ih učine još svjetlijima“, rekla je Dr. Jennifer Jablow i tako promovirala novi izraz „bleachorexic“ još 2005. godine.
Dr. Matthew Messina, glasnogovornik ADA (American Dental Association) govorio je o rizicima kojima se ljudi izlažu tijekom prekomjernog izbjeljivanja zubi. Dostupnost brojnih sredstava za tu namjenu, u raznim oblicima (vodice za ispiranje, trake, udlage, paste, gelovi, čak i gume za žvakanje) dovela je u nekim slučajevima do ozbiljnog ugrožavanja oralnog zdravlja ljudi. Estetski standardi su promijenjeni, zubi se izbjeljuju u svakoj i za svaku priliku. Po navodima dr. Kellee Stanton (AACD – American Academy of Cosmetic Dentistry) izraz bleachorexia nije medicinski, ali je postao opće prihvaćen, a predstavlja neadekvatno korištenje sredstava za izbjeljivanje s nerealnom idejom koliko „bijeli“ zubi zapravo trebaju biti. Radi se donekle o psihološkom problemu koji je uvjetovan načinom života, općim stanjem društva, te nedovoljnom količinom kvalitetnih informacija koje bi trebali pružiti stomatolozi, odnosno proizvođači sredstava za izbjeljivanje zubi.
Za inicijalno izbjeljivanje dr. Messina (ADA) preporučuje bijeljenje zubi u trajanju najviše 7 do 10 dana, a nakon toga ne bi trebalo ponavljati postupak češće od dva puta unutar mjesec dana. Naputak stomatologa o nepušenju, dobroj higijeni, izbjegavanju bojila (kava, tamni čajevi, crno vino, gazirani sokovi) trebao bi biti standard dobrog praktičara.
Jedan od njih, dr. Irwin Smigel (osnivač i predsjednik American Society for Dental Aesthetics) kaže: „Kad je netko bleaching junkie prepoznaješ ga u trenutku. Nema ih mnogo, ali ih ima dovoljno da to postane ozbiljan problem. Izbjeljivanjem oštećenu zubnu caklinu nemoguće je obnoviti, na zube je potrebno postaviti krunice ili, u boljem slučaju, veneere (ljuskice)“.
Estetski postupak izbjeljivanja potencijalno je postao izravan uzrok oštećenju zubnog mesa i zubnih struktura. Etičko je pitanje koliko doktori dentalne medicine imaju „problema“ ili koristi od bleachorexie. Uglavnom, manje se vremena troši na edukaciju (o higijeni npr.), a više na poticanje pacijenata na ponekad nepotrebne i dvojbeno korisne estetske dentalne zahvate. Zanimljivo bi bilo saznati gdje se u trendu zadovoljenja potreba tržišta s prioritetom ugađanja pacijentima – nasuprot etičkom i profesionalnom pristupu – nalaze hrvatski stomatolozi (Izvori: ABCnews.go.com, Dr- Bicuspid.com)
OGLASI
