Objavljenji rezultati studije IMMEDIATE o utjecaju izvanbolničke primjene glukoze, inzulina i kalija intravenskim putem na ishod kod akutnog koronarnog sindroma

Do sada objavljene eksperimentalne laboratorijske studije pokazale su učinkovitost intravenske primjene glukoze, inzulina i kalija (GIK) kod pacijenata sa srčanim ishemijskim sindromima. Smatra se da ova kombinacija pruža metaboličku potporu ishemičnom miokardu čime se sprječava progresija nestabilne angine u infarkt miokarda, smanjenje veličine infarciranog miokarda čime se čuva funkcija lijevog ventrikla. Ipak, kliničke studije nisu bile u skladu s eksperimentalnim rezultatima, po mišljenju stručnjaka zbog nepravovremene primjene GIK-a. Naime, primjena ove kombinacije bi nastupila tek nakon unutarbolničke EKG-potvrde infarkta miokarda, najčešće sa ST-elevacijom, za što bi u velikom broju slučajeva bilo potrebno nekoliko sati. Studija IMMEDIATE, preciznije rezultati koji su objavljeni u časopisu JAMA (Journal of American Medical Association) od 27. ožujka 2012, dala je doprinos u evaluaciji učinkovitosti primjene GIK-a neposredno nakon utvrđivanja simptoma akutnog koronarnog sindroma (AKS) u izvanbolničkim uvjetima.

U razdoblju od prosinca 2006. do srpnja 2011. u randomiziranu je, placebo kontroliranu, dvostruko slijepu studiju uključen 871 pacijent (srednja dob 63,6 godina, 71% muškaraca) kod kojih su medicinski tehničari na terenu na temelju anamneze bola u prsima i nalaza EKG-a sa 12 odvoda te ACI-TIPI i TPI softwarea za EKG utvrdili AKS. Jednakom omjeru pacijenata dana je ili otopina GIK-a ili placebo (5% glukoza) u pakiranju jednakog izgleda.

U konačnici se može zaključiti kako primjena GIK-a smanjuje vjerojatnost srčanog aresta ili smrti unutar bolnice što je u skladu s osnovnom hipotezom studije IMMEDIATE – da veliki broj srčanih aresta i smrti od AKS/akutnog infarkta miokarda nastaje rano nakon nastupa simptoma zbog ventrikulske fibrilacije koja dovodi do srčanog aresta.