Prepoznavanje i dijagnoza smetnji pamćenja i Alzheimerove bolesti

Sažetak: Sa starenjem stanovništva i produljenjem životnog vijeka očekuje se daljnji porast prevalencije Alzheimerove bolesti (AB) i drugih demencija. AB čini 50–75% svih demencija i predstavlja jedan od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu. Riječ je o progresivnom neurodegenerativnom poremećaju koji se najčešće javlja nakon 65. godine života, a očituje se kognitivnim propadanjem, poremećajem svakodnevnog funkcioniranja i neuropsihijatrijskim simptomima. Rano prepoznavanje subjektivnog kognitivnog pada ima važnu ulogu jer može upućivati na započeti neurodegenerativni proces. Liječnici primarne zdravstvene zaštite ključni su u razlikovanju benignih smetnji pamćenja povezanih sa starenjem od patološkog kognitivnog oštećenja. Dijagnostički pristup uključuje kognitivni probir (MMSE, MoCA), laboratorijsku obradu i neuroslikovne metode. Blago kognitivno oštećenje predstavlja prijelaznu fazu s povećanim rizikom progresije u demenciju. Iako su terapijske mogućnosti koje modificiraju tijek bolesti ograničene, rana dijagnoza, kontrola vaskularnih čimbenika rizika, promjene životnog stila i kognitivna stimulacija ostaju temelj prevencije i liječenja.