Otorinolaringologija i kirurgija glave i vrata - Tomislav Baudoin i Srećko Branica (urednici)

Otorinolaringologija kao objedinjena struka koja se bavi uhom, nosom i grlom počela se intenzivno razvijati u prvoj polovici XX. stoljeća. Prije toga njezini pojedini dijelovi bilježe značajne medicinske uspjehe; otologija ima korijene u XVIII. stoljeću (kateterizacija Eustahijeve cijevi, rana mastoidektomija, miringotomija), a laringologija u XIX. (prva laringoskopija). Pravi zamah struke počeo je u XX. stoljeću, u kojem je doživio potpuni procvat – od prvih operativnih zahvata u području uha, nosa i grla, preko intenzivnih istraživanja u otologiji, audiologiji i laringologiji, pa do modernog tehnološkog razvoja rinologije. Tijekom toga vremena intenzivno se istraživalo, opserviralo i pisalo o problematici uha, nosa i grla pa je, razvojem otorinolaringološke struke, publiciran niz radova. Svaki pisani rad izazivao je zanimanje struke, a na temelju njih nastale bi knjige kojima se novim generacijama kolega prenosilo znanje i poticala kreativnost za nova istraživanja u struci. Stoga i djelo „Otorinolaringologija i kirurgija glave i vrata“ ima važnost predmeta kojeg obrađuje.

Riječ je o opsežnom udžbeniku, napisanom na hrvatskom jeziku, na više od šest stotina stranica. Djelo su pisali vodeći hrvatski otorinolaringolozi, eksperti iz različitih područja otorinolaringologije. Udžbenik ima 79 poglavlja, podijeljenih u osam cjelina i obuhvaća 660 stranica teksta. Poglavlja sadrže ukupno 246 slika i ilustracija, 21 tablicu te devet dijagrama/grafova/algoritama. Popis literature naveden je iza svakog pojedinog poglavlja. Ukupno su u djelu navedene 264 reference.

Knjiga je cjeloviti prikaz otorinolaringologije, a podijeljena je na osam poglavlja s odgovarajućim podnaslovima: 1. Propedeutika u otorinolaringologiji, 2. Otologija, 3. Audiologija i vestibulologija, 4. Rinologija, 5. Plastično-rekonstruktivna kirurgija lica, 6. Kirurgija glave i vrata, 7. Fonijatrija, 8. Dječja otorinolaringologija.

Svaka cjelina je podijeljena na poglavlja, a poglavlja su sistematično koncipirana tako da prikazuju relevantnu anatomiju, fiziologiju, epidemiologiju, kliničku sliku bolesti s patofiziologijom te načine liječenja određene patologije. Takav pristup olakšava razumijevanje sadržaja i omogućava učinkovitije usvajanje znanja. Na kraju svakog poglavlja postoji sažeti sadržaj poglavlja pod naslovom „Važno“, koji usmjerava studenta na najvažnije informacije. Uz to postoji i popis najčešćih pitanja iz odgovarajućeg poglavlja, što omogućuje studentu da, nakon učenja, provjeri stečeno znanje. Također, na kraju svakoga poglavlja je popis literature relevantne za navedeno poglavlje.

Djelo je primarno namijenjeno studentima medicine te kao nastavni sadržaj za studente medicine, ali i stomatologije. Uz to, djelo će biti i vrijedan izvor podataka za edukaciju specijalizanata otorinolaringologije, ali i specijalizanata srodnih struka, poput maksilofacijalnih i plastičnih kirurga. Vrijedne podatke za svakodnevni rad u djelu će naći i specijalisti otorinolaringologije, odnosno specijalisti srodnih struka.

Interes za objavom djela bio je izniman s obzirom na to da postoji manjak nastavne literature na hrvatskom jeziku iz tog područja medicine; od posljednjeg izdanog udžbenika iz otorinolaringologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu prošlo je gotovo 20 godina. Udžbenik u cijelosti pokriva potrebe nastave kolegija „Otorinolaringologija i kirurgija glave i vrata“ na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali će se koristiti i za nastavu na ostalim medicinskim fakultetima u Hrvatskoj.

Djelo je prikladno stilski i jezično napisano. U odnosnu na svjetsku literaturu, usklađeno je s recentnim spoznajama iz svjetske medicinske literature te s metodološkim i pedagoškim standardima pisanja djela, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.