Budućnost liječenja kronične limfocitne leukemije

Zadnjih desetak godina liječenje kronične limfocitne leukemije (KLL) uvelike je promijenjeno napuštanjem konvencionalne imunokemoterapije i razvojem ciljanih lijekova, uključujući inhibitore Brutonove tirozin kinaze (BTKi) i inhibitora BCL2. To je povećalo potrebu za optimiziranjem njihove uporabe kako bi se osigurala najveća moguća učinkovitost i personalizirani pristup liječenju. Iako su nove mogućnosti liječenja bitno poboljšale kliničke ishode, visokorizični bolesnici ne reagiraju optimalno na liječenje. Nadalje, pojavili su se mehanizmi rezistencije, osobito kod kontinuirane primjene lijekova, koji dovode do progresije KLL-a ili Richterove transformacije. Dakle, postoji klinička potreba za identificiranjem novih terapijskih strategija. KLL ostaje neizlječiva bolest, a molekularni mehanizmi koji leže u pozadini napredovanja bolesti i dalje su nedovoljno poznati. Najbolje kombinacije i redoslijed primjene ciljanih lijekova s određivanjem minimalne rezidualne bolesti (engl. minimal residual disease, MRD) te integracija novih lijekova bit će izvedene iz kliničkih ispitivanja, a rezultate će biti potrebno integrirati u kliničku praksu.