Nuklearne opasnosti – liječenje akutnog radijacijskog sindroma

Težina izlaganja zračenju bazirana je na usloženosti svih raspoloživih podataka i dijagnostičkih postupaka. U kompleksnoj diferencijalnoj dijagnozi radijacijskih oštećenja često su znaci mnogobrojni i nespecifični. Klasifikacija letalnih i neletalnih oštećenja bazirana je na na znacima mučnine i povraćanja. Bolesnike koji su bili izloženi letalnim dozama treba udobno smjestiti, uz trajnu medicinsku skrb. Koje terapijske mjere poduzeti ovisi o svrstavanju u glavne skupine. U 1. skupini (0-6 sati po izlaganju) žurne mjere spašavaju život: vanjska dekontaminacija, liječenje mučnine i povraćanja. U 2. skupini (6-71 sat po izlaganju) pri apsorbiranoj dozi višoj od 1 Gy provodi se simptomatsko liječenje u medicinskoj ustanovi: eritema, mučnine, povraćanja, proljeva, neurovaskularnih promjena jednom dnevno, uz podatke o dozimetriji. Laboratorijski nalazi prvog dana se ocjenjuju 3x dnevno, a potom jednom na dan. U 3. skupini (72 sata i više po izlaganju) uz kliničke i laboratorijske podatke krvi i urina treba uključiti kromosomske podatke i dozimetrijsku analizu. Posebnu pozornost treba usmjeriti liječenju kompenzirane i nekompenzirane faze šoka, kao i liječenju infekcije. Farmakološko podešavanje lijekova treba napose usmjeriti ka kombiniranim ozljedama i imunodepresivnim promjenama