Prof. dr. sc. Sanja Klobučar: Uloga crijevne mikrobiote u regulaciji apetita
Uloga crijevne mikrobiote vrlo je raznolika i svakim danom se otkriva njen novi značaj. Predavanje o soju iz porodice enterobakterija Hafnia alvei, koja prema novim istraživanjima u pretilih osoba može djelovati na regulaciju apetita i smanjenje do 3% tjelesne mase, na 3. simpoziju „Suvremeni značaj crijevne mikrobiote“ u Puli održala je prof. dr. sc. Sanja Klobučar, dr. med.
OGLAS
Crijevna mikrobiota glavni je izvor bakterija, virusa i gljiva u organizmu, pri čemu je njihov broj gotovo identičan onim humanih stanica. Sastav crijevne mikrobiote se brzo mijenja ovisno o prehrani, dobi, spolu, geografskoj lokaciji i lijekovima, poput antibiotika.
Već je dobro dokumentirana promjena sastava crijevne mikrobiote kod pretilosti, a više o novim spoznajama i specifičnom soju probiotika koji djeluje na smanjenje apetita za „Medix“ je rekla prof. Klobučar, dopredsjednica Hrvatskog društva za debljinu i dopredsjednica Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma Hrvatskoga liječničkog zbora, specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije Kliničkoga bolničkog centra Rijeka te Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
Spoznaja o metabolitima crijevne mikrobiote koji imaju utjecaja na metabolizam i smanjenje apetita dovela je do razvoja pripravka sa sojem Hafnia Alvei, koji može pomoći u smanjenu pretilosti, napominje prof. dr. sc. Sanja Klobučar, endokrinolog i dijabetolog Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci
MEDIX: Koje su nove spoznaje o povezanosti debljine i mikrobioma o kojima ste govorili u predavanju?
PROF. KLOBUČAR: Kontrola apetita je izuzetno složena, uključuje interakciju brojnih čimbenika, a u posljednje se vrijeme sve više naglašava važnost metabolita crijevne mikrobiote u tom kontekstu. Zna se da pojedini metaboliti, kao što su kratkolančane masne kiseline, derivati aminokiselina, sekundarne žučne soli i peptidaza B, koja razgrađuje kazein, imaju upliv u kontrolu apetita, odnosno osjećaje gladi i sitosti. Svakim danom se sve više zna o mehanizmima na temelju kojih metaboliti crijevne flore utječu na homeostazu energije i u terapijskom smislu postoje probiotici koji eksprimiraju kazeinolitičku peptidazu B. Ta peptidaza sadrži diskontinuirani epitop od šest aminokiselina podudaran sa slijedom aminokiselina u melanocit stimulirajućem hormonu, hormonu sitosti, čime pridonosi kontroli tjelesne mase.
MEDIX: O kojim se točno probiotičkim sojevima radi?
PROF. KLOBUČAR: Radi se o pripravku Hafnia alvei, bakteriji iz roda enterobakterija, koja eksprimira taj metabolit.
Postoji velik broj istraživanja s tim pripravkom na animalnim modelima, a prošle je godine objavljeno randomizirano kliničko istraživanje na preuhranjenim osobama koje su dobivale placebo ili taj probiotik. Pokazalo se da je u skupini koja je primala probiotik tijekom 12 tjedana trećina osoba više nego u placebo skupini ostvarila gubitak tjelesne mase veći od 3%. Iako to nije revolucionarni utjecaj na masu, ipak su prvi konkretni znanstveni rezultati koji pokazaju povoljno djelovanje. U slučaju želje za većim gubitkom mase, postoje drugi farmakoterapijski pripravci koji se mogu primijeniti, poput liraglutida, ali treba uzeti u obzir specifičnosti svakog pojedinca.
MEDIX: Na simpoziju je bilo govora i o prebioticima. Bi li i u ovom slučaju djelovanje bilo bolje uz primjenu prebiotika ili određene vrste prehrane?
PROF. KLOBUČAR: Prehrana je temelj i prevencije i liječenja debljine. Fermentacijom biljnih vlakana i rezistentnog škroba nastaju kratkolančane masne kiseline koje imaju važnu ulogu u kontroli apetita. Zbog toga u organizam treba unositi što više vlakana, odnosno voća, povrća i cjelovitih žitarica.
MEDIX: Postoje li nove spoznaje o prehrani koja može pridonijeti kontroli šećerne bolesti?
PROF. KLOBUČAR: Mediteranska prehrana je još uvijek zlatni standard za prevenciju mnogih bolesti, pa tako i metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, konačno i šećerne bolesti. Gotovo ne postoji pretila osoba koja nema inzulinsku rezistenciju; međutim, veći su problem vitke osobe s inzulinskom rezistencijom, koja se određuje tako da se nakon određivanja koncentracije glukoze i inzulina izračuna HOMA indeks. Ukoliko je veći od 2,5, možemo govoriti o inzulinskoj rezistenciji te ima smisla uvesti metformin.
OGLASI
