Teško liječiva astma i teška astma

Razlikovanje teško liječive i teške astme bitno je, jer njih čine različite skupine bolesnika. Smatra se da bolesnika s teško liječivom astmom ima 17%, a bolesnika s teškom astmom 3,7%. Za osobe s teško liječivom astmom može se pokušati postići poboljšanje kontrole astme optimizacijom liječenja astme prema preferencijama bolesnika, podizanjem adherencije, procjenjujući bolesnikovu sposobnost inhaliranja lijeka i izdavanjem akcijskoga plana za astmu. Bolesnicima nedostaje edukacija i treba ih uputiti na plućnu rehabilitaciju. Osobe s teškom astmom treba uputiti u centre koji se bave teškom astmom, gdje će im provesti fenotipizaciju. Bolesnici s teškom astmom i upalom tipa 2 imaju indikaciju za dodatak biološke terapije (anti IgE, anti IL-5 ili anti IL-4/IL-13). Odabir bioloških lijekova osniva se na brižljivoj anamnezi, uključujući komorbiditete, podrobnim pretragama, a potom na multidisciplinarnoj odluci individualnom analizom bolesnika. Cilj liječenja bolesnika s teškom astmom jest maksimalno ublažiti simptome, time i socijalne i financijske posljedice bolesti za osobu i društvo.