Sunčevo ultraljubičasto zračenje nad područjem Hrvatske

Ukupni ozon iznad Hrvatske tijekom dva desetljeća od 1978. godine u prosjeku se smanjio za 8%, zbog čega je jakost eritemno učinkovitog ultraljubičastog zračenja (UVE) porasla za 12%. Najviše tipične vrijednosti ultraljubičastog indeksa, UVI, karakteristične za kopnena nizinska područja Hrvatske, manje su od 7, dok ukupna doza zračenja od 11 do 13 sati dosiže 4 MED (minimalne eritemne doze). To je, međutim, zavisno o određenim uvjetima, dovoljna doza za ozbiljna oštećenja kože u slučaju prekomjernog izlaganja bez odgovarajuće zaštite. Razlici geografske širine od 10° odgovara promjena eritemno učinkovitog zračenja od oko 1,3 UVI, što znači porast u obalnom području južnog Jadrana za 0,5 UVI u odnosu na Zagreb, a svakih 1 km visine direktno eritemno učinkovito ultraljubičasto zračenje pojačava se za 5%. U Hrvatskoj nije zabilježena ozonska rupa, tj. veća površina s ukupnim ozonom manjim od 220 DU. Srednja godišnja vrijednost ukupnog ozona stabilizirala se posljednjih pet godina na oko 325 DU, temeljem čega se zaključuje da je zaustavljena dalja destrukcija ozonskog sloja