Upravljanje ranijim dijabetesom u trudnoći
Upravljanje dijabetesom u trudnica zahtijeva kontrolu glikemije, pozornost prema režimu uzimanja lijekova i komorbiditetima te planiranje tijekom svih faza, tj. prije, tijekom i nakon trudnoće. Članak autorica Alexopoulos, Blair i Peters objavljen u 321. broju časopisu JAMA u svibnju 2019. godine donosi rezultate istraživanja čiji su pristupi utemeljeni na dokazima u upravljanju postojećim dijabetesom tijekom trudnoće.
PHILIPS TRUEVUE, GLASSVUE AND AREVEALA.I.
Žene s dijabetesom imaju povećan rizik za nepovoljne ishode po majku i dijete, a slični su rizici prisutni kod dijabetesa tipa 1 i tipa 2. Oba oblika dijabetesa zahtijevaju sličan intenzitet skrbi. Planiranje prije začeća važno je kako bi se izbjegla neželjena trudnoća i smanjio rizik od prirođenih defekata
Upravljanje dijabetesom razlikuje se ovisno o tome jesu li žene u fazi prije začeća, u trudnoći ili nakon porođaja. Optimizacija glikemijske kontrole prije trudnoće važan je korak, s ciljanim hemoglobinom HbA1c manje od 6,5% u vrijeme začeća. Inzulin je temelj farmakoterapije za žene s tipom 1 i tipom 2 dijabetesa. Posvećivanje pozornosti prehrani, kao i komorbiditetima, uključujući pretilost, nefropatiju i hipertenziju, od ključne je važnosti.
Prisutnost već postojećeg dijabetesa tipa 1 ili tipa 2 u trudnoći povećava rizik od nepovoljnih ishoda po majku i dijete, kao što su preeklampsija, porođaj carskim rezom, prijevremeno rođenje, makrosomija i kongenitalni defekti. Približno 0,9% od četiri milijuna poroda u SAD-u godišnje komplicira se postojećim dijabetesom.
Žene s dijabetesom imaju povećan rizik za nepovoljne ishode po majku i dijete, a slični su rizici prisutni kod dijabetesa tipa 1 i tipa 2. Oba oblika dijabetesa zahtijevaju sličan intenzitet skrbi. Planiranje prije začeća važno je kako bi se izbjegla neželjena trudnoća i smanjio rizik od prirođenih defekata. Ciljane vrijednosti hemoglobina A1c su manje od 6,5% kod začeća i manje od 6% tijekom trudnoće. Također je iznimna važnost probira i upravljanja komorbiditetima kao što su retinopatija i nefropatija. Korištenje lijekova za koje se zna da nisu sigurni za primjenu u trudnoći, kao što su inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima i statini, treba prekinuti. Pretile žene valja ispitati s obzirom na opstruktivnu apneju u snu, koja je često nedijagnosticirana i može dovesti do loših ishoda. Ciljne se vrijednosti krvnog tlaka mora pozorno razmotriti jer se kod žena s nefropatijom mogu zahtijevati niži terapijski pragovi. Tijekom trudnoće, kontinuirano praćenje glukoze može poboljšati kontrolu glikemije i neonatalne ishode kod žena s dijabetesom tipa 1. Inzulin je prva linija terapije za sve žene s postojećim dijabetesom; injekcije i terapija inzulinskom pumpom učinkoviti su pristupi. S obzirom na povećane stope teške hipoglikemije tijekom trudnoće, glukagon bi trebao biti dostupan pacijentu, a osobe iz neposredne okoline morale bi biti obučene za primjenu. Niske doze aspirina preporučuju se neposredno nakon 12 tjedana trudnoće kako bi se smanjio rizik od preeklampsije.
Autorice zaključuju da je postojeći dijabetes u trudnoći složen i povezan sa značajnim rizicima po majku i dijete. Optimizacija glikemijske kontrole, režim uzimanja lijekova i osobita pozornost posvećena komorbidnim stanjima mogu pomoći u ublažavanju tih rizika i osiguranju kvalitetne skrbi u svezi s dijabetesom prije, tijekom i nakon trudnoće. Uz to, ne može se dovoljno naglasiti važnost rasprave o dugotrajnoj reverzibilnoj kontracepciji prije i nakon trudnoće kako bi se omogućilo odgovarajuće planiranje prije začeća.
