Suvremeni pristup liječenju psorijaze

Psorijaza je kronično recidivirajuća upalna bolest kože koja zahvaća 1 do 3% ukupne svjetske populacije. Nastaje u genetski podložnih osoba pod utjecajem različitih endogenih i egzogenih čimbenika. Ključni citokini u upalnom psorijatičnom procesu su čimbenik tumorske nekroze α (TNF-α) i interleukin 12/23. Psorijaza je bolest koja je povezana s nizom drugih metaboličkih bolesti, poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dijabetesa i poremećaja metabolizma lipida. Liječenje psorijaze ovisi o težini bolesti i može biti lokalno i/ili opće. U lokalnoj terapiji primjenjuju se lokalni kortikosteroidi, keratolitici, analozi vitamina D, lokalni retinoidi, cignolin i naftalanoterapija. U liječenju srednje teškog i teškog oblika psorijaze primjenjuje se foto(kemo)terapija te sustavna terapija koja uključuje tzv. konvencionalnu sustavnu terapiju (retinoide, metotreksat, ciklosporin) i biološke lijekove.