Dr. Mario Malnar: Što liječnici obiteljske medicine očekuju od reforme zdravstva
U Zagrebu je 7. ožujka 2009. godine održana 1. skupština Udruge „Koordinacija hrvatske obiteljske medicine - KoHOM“. Riječ je udruzi građana koju čine liječnici obiteljske medicine osnovanoj s ciljem podizanja svijesti javnosti, liječnika i društvenih struktura oko problema obiteljske medicine u Hrvatskoj. Temeljni cilj skupa bio je upozoriti nazočne, ali i nadležne u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi o pojedinim rješenjima u promjenama zdravstvenog sustava koje bi, prema na Skupštini iznesenim stavovima, mogle ostaviti dugoročno loše posljedice na pacijente i struku te društvo u cjelini. Kako bismo saznali o čemu se točno radi i koje su točke nove reforme zdravstva dovele do nesuglasica između Ministarstva zdravstva i liječnika obiteljske medicine, na razgovor smo, uz ministra zdravstva i socijalne skrbi u Vladi RH mr. sc. Darka Milinovića, pozvali i predsjednika Udruge KoHOM dr. Maria Malnara
OGLAS
|
Među „gatekeeperima“ hrvatskog zdravstva, odnosno liječnicima obiteljske medicine, već se dulje vrijeme nakuplja nezadovoljstvo položajem liječnika u današnjem društvu u kojem se omalovažavaju stručnost i rad u ordinacijama opće/obiteljske medicine. Promjene donesene novom reformom zdravstva, koju neki liječnici smatraju samo financijskom reformom poslovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), potaknule su osnivanje KoHOM-a (Koordinacije hrvatske obiteljske medicine), udruge koja zastupa interese liječnika obiteljske medicine i teži unapređenju razine kvalitete i dostupnosti zdravstvene skrbi, čija je prva skupština održana 7. ožujka 2009. godine u hotelu Antunović u Zagrebu. Dok Povjerenstvo Hrvatske liječničke komore na čelu s prim. dr. Dragomirom Petricom smatra da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti na pravom tragu i da su zakonske odredbe dobre, ali da je problem nastao prilikom njihove provedbe, predstavnici KoHOM-a takvo uspješno provođenje reforme zdravstva vide tek uz intenzivniji dijalog i konsenzus struke, kako primarne, tako i specijalističko-konzilijarne. Naime, povjerenstvo za PZZ na sjednici održanoj u siječnju 2009. godine zaključilo je da je za uspješno provođenje reforme po prihvaćenom modelu prijeko potrebno svim liječnicima obiteljske medicine osigurati mogućnost da nakon svih zakonskih obaveza ostvare ostatak dohotka, i to najmanje u visini plaće liječnika po Kolektivnom ugovoru, te da je, uz ranije dogovoreno (pojednostavljenje uvjeta za grupnu praksu, bolovanje po prigovoru, nadzor nad namjenskim trošenjem sredstava, ugovaranje dežurstava i pripravnosti te osiguranje kontinuiteta skrbi u nadležnosti domova zdravlja) potrebno uvesti etički prihvatljive kriterije za nove liste pacijenata. Ciljevi Koordinacije za obiteljsku medicinu sadržani u njihovoj Deklaraciji nešto su sveobuhvatniji i zadiru dublje ne samo u trenutačnu situaciju, već i u kronične probleme liječnika u općoj/obiteljskoj medicini. Više o njima rekao nam je predsjednik KoHOM-a, dr. Mario Malnar.MEDIX: Dr. Malnar, što je dovelo do osnivanja Koordinacije za obiteljsku medicinu? DR. MALNAR: KoHOM je nastao kao građanska inicijativa u prosincu 2008., a kasnije je prerastao u Udrugu liječnika obiteljske medicine. Članovi KoHOM-a su po struci liječnici praktičari obiteljske medicine. Udruga se zauzima za dostojanstvo struke, načela ravnopravnosti pri ugovaranju s osiguravajućim društvima i lokalnom zajednicom, te nužnost hitnih poboljšanja u materijalnim, društvenim i socijalnim uvjetima rada i života obiteljskih liječnika. Uvjeti rada su na najnižoj razini u povijesti obiteljske medicine te ukoliko se ne ostvari pozitivan pomak, slijedi pogoršanje zdravstvene skrbi i odlazak ionako nedovoljnog broja liječnika. Ciljevi Udruge su sažeti u Deklaraciji u kojoj se od zdravstvenih vlasti zahtijeva poticanje promjena u donesenoj reformi: podizanje digniteta obiteljskog liječnika, odterećenje od nepotrebnih administrativnih poslova te standardizacija uvjeta i opreme LOM (LOM – liječnici obiteljske medicine) ambulanti.MEDIX: Koji su ciljevi Koordinacije hrvatske obiteljske medicine? DR. MALNAR: Planovi i daljnji ciljevi Udruge su strateški definirani u 14 ključnih točaka: od neprihvaćanja „aneksizacije“ HZZO-ovog dodatka ugovorima koji liječnicima ne nudi dobro, participacije i dostupnosti obiteljskih liječnika bolesnima, problema malih timova, turističkih ambulanti gdje liječnici rade i s više od 200 pacijenata dnevno, i to bez naknade, dežurstava i pripravnosti koja se obavljaju u vrlo lošim uvjetima, do pravilnika o ortopedskim pomagalima koji otežava ostvarivanje prava pacijentima, te ostalih gorućih problema koji pacijente i djelatnike u sustavu pritišću već dulje vrijeme, a obiteljske liječnike pretvaraju u tehnobirokrate.MEDIX: Zbog čega liječnici obiteljske medicine nisu zadovoljni novom reformom zdravstva? DR. MALNAR: Mislim da se aktualne promjene u hrvatskom zdravstvu ne bi mogle nazvati reformom. Reforma ima sasvim drugačiji ustroj i potrebno je puno više vremena kako bi se ona adekvatno pripremila, ispitala putem pilotprojekata i zatim provela. Velike se promjene cijelih sustava ne mogu stvarati u hodu. Ključna promjena u hrvatskom zdravstvu odnosi se na promjenu u sustavu financiranja s ciljem pokrivanja nedostataka u državnom proračunu.Kako bi se to postiglo, pokušalo se, osim primarne zdravstvene zaštite, promijeniti još neke čimbenike u zdravstvenom sustavu, ali se ispostavilo kako promjene ne samo da ne poboljšavaju situaciju, već se i prelamaju preko primarne zdravstvene zaštite koje takvo opterećenje nažalost ne može izdržati. Planirane financijske redukcije dovele bi do neisplativosti, odnosno zatvaranja barem pola ambulanti u Hrvatskoj. Na naše su prosvjede iz HZZO-a i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi odgovorili riječima da se najavljeno smanjenje prihoda LOM-a od 20% neće primjenjivati dok se ne ispune uvjeti. Međutim, u tom slučaju ta odredba ne bi niti trebala biti u ugovoru. U slučaju bankrota ambulante, koji je primjenjivanjem sustava 80+20% neizbježan za mnoge, sestra ima pravo vraćanja u dom zdravlja (DZ), dok za doktore ta opcija ne postoji. Sestre imaju prava na otpremnine, dok doktori odlaskom u privatnike nisu imali to pravo. Za male ambulante je važna još jedna stvar: u slučaju da ih preuzme DZ, jer ne mogu poslovati s nedovoljnim sredstvima, država bi domu zdravlja dostavljala dodatna sredstva kako bi se plaće liječnika i sestre te troškovi mogli financirati. Zašto onda na isti način ne bi država financirala privatnu ambulantu nekim minimalnim iznosom koji bi svaka ambulanta morala imati? Liječnik privatnik ima daleko više interesa (dodaci u plaćanju) sveobuhvatnije raditi s pacijentima i davati dodatne usluge od zaposlenika doma zdravlja koji dobiva jednaku plaću – napravio on 100 malih kirurških zahvata mjesečno ili nijedan. Doktori u domovima zdravlja usprkos tome rade izuzetno puno i nevjerojatno je da se njihov dodatni rad ne plaća dodatno!MEDIX: U kojem se opsegu novim promjenama mijenja način rada liječnika obiteljske medicine? DR. MALNAR: Deklarativno bi primarna zdravstvena zaštita trebala obavljati 80% posla cjelokupne zdravstvene zaštite, a trenutačni proračun namijenjen obiteljskoj medicini je 3,5% proračuna previđenog za zdravstvo. Za cijelu primarnu zdravstvenu zaštitu odvojeno je tek 12% , dok je prije 25 godina taj udio iznosio 25%. Nažalost, iako se bruto nacionalni dohodak u posljednjih 10 godina udvostručio, sredstva za obiteljsku medicinu su povećana samo 30%.Da bi neki dio sustava preuzeo i odrađivao više posla, potrebno mu je dati vremena za prilagodbu, osigurati prostor i normative vremena i opreme te adekvatnu financijsku potporu. Reforma je međutim do sada išla tako da se sve bez ikakve pripreme prebacilo na liječnike obiteljske medicine: od administracije do odobravanja i prepisivanja svih ortopedskih pomagala, a to je posao koji su do sada radili povjerenstvo HZZO-a od tri stručnjaka vještaka i cijeli sustav činovnika HZZO-a. MEDIX: Što se točno promijenilo po pitanju propisivanja ortopedskih pomagala?DR. MALNAR: Od nas se očekuje sljedeće: nakon što pacijent dođe od ortopeda s doznakom za ortozu, trebamo, poznavajući cijeli pravilnik, koji je nerazumljivo pisan, te sve ortopedske i druge indikacije za pojedino pomagalo, uz punu stručnu i financijsku odgovornost navedeno ovjeriti. Tek naknadno HZZO kontrolira opravdanost propisivanja pojedinog pomagala i u slučaju pogreške liječnika kažnjava ugovornom kaznom koja iznosi minimalno 3000 kuna. Kolegu ortopeda u slučaju neopravdane doznake Zavod kažnjava isključivo tromjesečnom ili jednogodišnjom zabranom propisivanja pomagala, što smatramo nagradom koju bismo rado preuzeli. Liječnik obiteljske medicine ne može jednako dobro znati ortopediju i fizikalnu medicinu, oftalmologiju itd., te sve 64 stranice pravilnika o raznim ortopedskim pomagalima kao specijalist te grane medicine, niti uz sve druge obaveze može kontrolirati kolege u propisivanju ortopedskih pomagala. Naš je prijedlog da osoba nadležna za propisivanje određenog pomagala, dakle specijalist ortoped, fizijatar, specijalist obiteljske medicine ili netko drugi, propisano pomagalo odmah i odobri te svojim potpisom stoji iza dane preporuke. Isporučitelj može obaviti provjeru svih administrativnih pojedinosti sa Zavodom prije isporuke. To nije posao za koji se liječnici školuju.MEDIX: Jedan od ključnih parametara kojima se liječnici protive je novouvedena indeksacija. Što ona podrazumijeva? DR. MALNAR: Indeksacija upućuje na jedan od velikih problema s kojima se liječnici obiteljske medicine suočavaju – diskriminaciju u sustavu zdravstva. Obiteljski liječnici i primarni ginekolozi su jedini u zdravstvenom sustavu kojima je uveden taj način ograničenja sredstava za pružanje usluga.Indeksacija obuhvaća tri elementa; recepte, bolovanja i uputnice, a sve tri stavke su određivane birokratski, a ne po načelima kvalitete zdravstvene zaštite i stručnih indikatora rada. Prva stavka indeksacije obuhvaća limit potrošnje za lijekove na recepte, a prošlogodišnji limiti su rađeni po sistemu koji ne prati realnu situaciju na terenu. Za uroinfekcije je tako financijski predviđena terapija Sinersulom ili Uvinim H-čajem, dok je u većini takvih situacija potrebna potrošnja antibiotika druge linije od barem 70 kn. U standardnoj potrošnji za lijekove se, npr. za ženu od 30-ak godina, predviđa godišnja potrošnja od oko 250 kn. To bi obuhvatilo jedan antibiotik za respiratorni infekt, jedan za uroinfekciju i možda još neki lijek. Kronični bolesnici s primjerice hipertenzijom ili dijabetesom uopće nisu uzeti u obzir. Iako mlađa populacija zaista posjeti liječnika u prosjeku triput godišnje, broj posjeta starije populacije puno je veći od po HZZO-u zamišljenog, uz daleko veću potrošnju. Zbog toga, ukoliko se rukovodimo potrebama pacijenta i njegovim pravima, a ne količinom novca u proračunu, financijski izdaci uvelike premašuju predviđena sredstva te je nemoguće funkcionirati unutar zadanih limita. Indeksacija za lijekove govori da će se obiteljskog liječnika kazniti trećinom dohotka ako liječi pacijente u skladu s modernim smjernicama i sasvim sigurno premaši nemogući limit za lijekove.Veliki problem koji proizlazi i iz velikog dijela drugih propisa sadržanih u novoj reformi je sukob liječnika i pacijenta. Naravno da će pacijent kojem odbijemo pomagalo koje mu je prepisao ortoped ili jedan od lijekova koje mu je preporučio specijalist interne medicine biti nezadovoljan i željeti prijeći drugom liječniku, bez obzira ima li na to pravo po listi lijekova HZZO-a ili ne. Na žalost, kolege u bolničkoj službi često ne poznaju listu lijekova HZZO-a pa preporučuju lijekove mimo nje (što nije za prigovor jer se ista vrlo često mijenja). Uputnice su druga stavka zadane indeksacije. Neobično je, međutim, da se indeksacijom ne prati vrijednost usluga zadanih na uputnicama već jedino ukupni broj izdanih uputnica. Tako postaje jednakovrijedno upućivanje na laboratorijsku obradu primjerice krvne slike i upućivanje na kompjutoriziranu tomografiju (CT). Razlog je razlika u fakturiranju usluga, odnosno obračunavanju usluga između pojedinih ustanova sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Iako je to s jedne strane razumljivo jer se veliki dio bolničkog prihoda ostvaruje putem specijalističko-konzilijarnih ambulanti, a ne bolničkih odjela, pa se svaka usluga s uputnice mora prikazati s barem nekoliko šifri postupaka kako bi se opravdala potrošena sredstva, takav prikaz rada stvara nerealnu statistiku po kojoj je broj usluga obavljenih u specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti jednak onom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (80 milijuna usluga godišnje).Ako 2400 obiteljskih liječnika u Hrvatskoj godišnje dobije tri uputnice po stanovniku – znači ukupno 12 milijuna uputnica godišnje – te s obzirom da je barem pola tih uputnica dijagnostičkih, postavlja se pitanje kako je moguće da se na šest milijuna uputnica (ako se sve iskoriste) obavi 80 milijuna usluga. Napominjem da se dio uputnica nikada ne iskoristi. MEDIX: Što definira treća stavka indeksacije?DR. MALNAR: Treća stavka indeksacije odnosi se ograničenje stope bolovanja. Stopa bolovanja predviđena novom reformom iznosi 2,6%, što je rezultat umanjenja stope za ozljede na radu koje su izmještene u novi Zavod pa je i stopa snižena. U Hrvatskoj takvu stopu bolovanja imaju liječnici s pretežno školskom populacijom. Dodatni je otežavajući čimbenik što se stopa bolovanja ne računa prema hrvatskoj populaciji već na osnovi aktivno zaposlenih osiguranika. To znači da ukoliko liječnik skrbi za 200 aktivno zaposlenih osiguranika, šestero bolesnih već čini stopu od 3% bolovanja. U to onda treba uklopiti i sve pacijente s depresijom, PTSP-om ili lumboishialgijama (prije i za vrijeme fizikalne terapije), da ne govorim o situaciji u vrijeme neke zarazne bolesti kao što je gripa. MEDIX: Što se događa u slučaju prekoračenja zadanih limita?DR. MALNAR: Umjesto izvanrednih kaznenih mjera koje su se prije provodile kada bi liječnik neopravdano prekršio neki od zadanih limita, sada se kažnjavanje provodi kontinuirano, bez pravovremene mogućnosti objašnjenja specifičnih situacija. Deset posto što se liječniku oduzima na indeksaciju u tom slučaju na standardnu glavarinu tima od 1700 pacijenata iznosi 3000 kuna, a to je trećina konačnog mjesečnog dohotka liječnika obiteljske medicine. Ono što u konačnici potiče ovakav način provođenja reforme je sljedeće: kada pacijent ulazi na vrata prvo moramo gledati gdje ćemo ga zakinuti i kako ga liječiti da ne dobijemo kaznu od 3000 kuna, a koja će nam ugroziti egzistenciju. Kao da smo zaboravili osnovu Hipokratove zakletve koja zabranjuje dovođenje financijskog interesa u koliziju sa zdravljem i zdravstvenim pravima pacijenta. Tražimo da se vrati institut arbitraže i ne kažnjava opravdana potrošnja.MEDIX: Na koji se način vrednuju zdravstvene usluge pružene u primarnoj zdravstvenoj zaštiti? DR. MALNAR: Jedan od većih problema je i što se velik broj usluga koji obavljaju liječnici obiteljske medicine uopće ne može prikazati putem šifri postupaka jer je cijeli sustav praćenja koncipiran po bolničkom sustavu. Dostupne opcije uključuju prvi pregled, kontrolni pregled, savjetovanje, prvi pregled u kući i kontrolni pregled u kući te neke manje zahvate. Radnje koje zahtijevaju najviše vremena kao što su razgovor s bolesnikom i psihološka potpora bolesniku, ali i njegovoj obitelji, te u mnogim slučajevima pomoć pri resocijalizaciji nakon težih zahvata ili malignih bolesti, edukacija u smislu prevencije kroničnih i spolnih bolesti, pušenja i sl., moguće je jedino prikazati kao savjetovanje koje predviđa pet minuta razgovora. Iako smo popis takvih usluga proslijedili nadležnima, za sada još uvijek nema odgovora.MEDIX: HZZO je ipak ponudio popis i cjenik određenih usluga koje bi liječnik obiteljske medicine trebao moći provoditi u svojoj ambulanti. DR. MALNAR: Uz poštivanje indeksacije i određen dio dohotka koji dobiva od glavarine, liječnik bi trebao moći dio sredstava nadoknaditi pružanjem usluga s navedenog popisa. Problem je što on ne odgovara potrebama niti realnim mogućnostima pružanja tih usluga u ambulantama obiteljske medicine. Trideset posto usluga sa sastavljenog popisa ili nije moguće izvesti, ili se izvode vrlo rijetko. Jedan od primjera je ispiranje želuca što niti kolege koji većinu manjih zahvata obavljaju sami nisu imali potrebe raditi u posljednjih 30-ak godina.Ultrazvučni pregled prema tom popisu i odgovarajućem cjeniku (75 kn ultrazvučni pregled) trebalo bi raditi barem jedanput dnevno kako bi se nakon 10 godina isplatila kupnja ultrazvučnog aparata jer u cjeniku nije predviđena amortizacija. Tu nije uključen ni rad, ni struja, ni gel, ni rad sestre, niti priprema pacijenta, a osobno mi se, uz 1700 pacijenata na selu, možda jednom tjedno javi potreba za ultrazvučnim pregledom. Krioterapija zahtijeva tako spremnik za tekući dušik od 7000 kn, a mjesečni izdaci za tekući dušik koji spontano ishlapi tijekom tog razdoblja su 130 kn. Za jednu krioterapiju HZZO plaća 35 kn, a u najboljem slučaju imam četiri takva postupka mjesečno, što me dovodi do neisplativnosti. Da bi vratio ostatak svoje plaće, liječnik obiteljske medicine morao bi hiperproducirati postupke s liste DTS postupaka, bez obzira što za to nema potrebe. Većina DTS postupaka s osmišljene liste izvodila se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i do sada, ali u opsegu koji je odgovarao potrebama bolesnika, a usluge su se fakturirale kako bi se prikazao obavljeni rad.MEDIX: Po uzoru na koji zdravstveni sustav je osmišljen model zdravstvene zaštite predviđen novom reformom? DR. MALNAR: Nije nam poznat niti jedan zdravstveni sustav koji ima identičan ustroj niti vidimo cilj koji bi se reformom želio postići u iduće 2-3 godine. Više je zastupljen osjećaj da je reforma osmišljena kopiranjem pojedinih stavki iz različitih zdravstvenih sustava bez savjetovanja s ljudima čiji je to svakodnevni posao ili uvida u realni kontekst situacije u Hrvatskoj.Britanci su, primjerice, izradili više od sto kratkih, jasnih i lako izračunivih pojedinačnih indikatora kojima se mogu registrirati svi parametri različitih kroničnih bolesti i stanja s kojima se liječnik susreće u svakodnevnom radu. Informatizacija, bez osobnih podataka pacijenata, naravno prati takvu kategorizaciju pa njihovi programi mogu izdvojiti sve koronarne bolesnike koje pojedini liječnik ima u skrbi. Svaki takav bolesnik nosi određen broj bodova koji se na godišnjoj razini preračunavaju u funte. Moguće je izračunati i postotak tih bolesnika koji je u posljednjih godinu dana kontrolirao kolesterol te se u slučaju redovito obavljane kontrole dodatno povećava broj bodova po nadležnom liječniku. Na taj se način vrlo lako prati kretanje zadanih parametara i postignuta kvaliteta rada, dok je, čini se, u Hrvatskoj važna jedino birokratska potrošnja novca. Smatramo da uskrata sredstava nije jedini ispravni način «stimulacije». MEDIX: Zbog čega se u potpisanoj Deklaraciji KoHOM tako oštro protivi provedenom praćenju rada zdravstvenog sustava putem CEZIH- a?DR. MALNAR: U provedbi informatizacije putem CEZIH-a još uvijek postoje nerazjašnjene okolnosti. Pritom mislim u prvom redu na nadzor podataka i kontrolu koju Agencija za zaštitu podataka navodno nije provela od 2006. godine. Na CEZIH- u rade jedino liječnici obiteljske medicine, a od njegovog uvođenja, osim što nam se drastično usporio rad, nemamo više adekvatan nadzor nad kretanjem podataka pacijenata sa svim ključnim informacijama o pacijentu i njegovoj bolesti. Nigdje u europskim zdravstvenim sustavima ne postoji način da osiguravajuće društvo, državno ili privatno, može dovesti u korelaciju pojedinca kao osobu s njegovom dijagnozom i obavljenim pregledima. Izvješća potrošnje se u drugim sustavima dobivaju grupno ili su šifrirana, bez imena i prezimena pacijenta, jer se inače u koliziju dovodi interes osiguranja s pravima pacijenta. S obzirom da je liječnik i dalje taj koji je nominalno odgovoran za čuvanje liječničke tajne, smatramo da se taj problem treba temeljito ispitati i učiniti transparentnim, a u slučaju eventualnih propusta potrebno je hitno djelovati na izmjeni sadašnjih i donošenju boljih rješenja. MEDIX: Što bi trebalo promijeniti u postojećoj reformi?DR. MALNAR: Najprije bi liječnike obiteljske medicine trebalo pitati koji su njihovi problemi. I to ne samo preko Komore. Osloboditi nas nepotrebne administracije. Isto kao što je uvedena mogućnost ponavljajućeg recepta za šest mjeseci terapije u kroničnih bolesnika, trebalo bi promijeniti i trajanje doznaka za pojedina pomagala; nema razloga da doznake za pelene ne budu valjane na godišnjoj razini, s time da bolesnik svaka tri mjeseca pri podizanju dobije pečat ljekarne, a račun bude poslan na naplatu u HZZO. Liječnicima se moraju omogućiti adekvatni uvjeti za rad. Možda tek pet posto prostora ordinacija danih u zakup odgovara zadnjem pravilniku o minimalnoj opremljenosti, a samo jedan EKG uređaj u ordinaciji obiteljske medicine će sigurno spasiti više života nego deset linearnih akceleratora u koji će se ove godine uložiti pozamašan dio budžeta.Dignitet struke nalaže da liječnički rad treba početi adekvatno vrednovati, unutar i izvan radnog vremena. Velik dio posla, poput pisanja invalidskih komisija, vođenja registara te administracije ordinacija, liječnici moraju obavljati i izvan radnog vremena, što nije plaćeno, a još strašnije je da se takav rad ne može ni prikazati. Potrebno je također omogućiti bolju komunikaciju s bolničkim liječnicima i reformirati sustav tako da se ne prezentira kao da pacijent ima pravo na sve, dok zapravo nema pravo ni na što jer sustav ne funkcionira. Ne bi smjelo biti diskriminacija u sustavu kao što je slučaj da bolnički liječnici žive od toga što mi štancamo uputnice za specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu dok nas se za to istovremeno kažnjava.MEDIX: Činjenica je da je u Hrvatskoj reforma zdravstva potrebna, a provedba takvog projekta ne može biti jednostavna. Koje je vaše viđenje njene uspješne realizacije? DR. MALNAR: Problema je mnogo: od neadekvatno definiranih preventivnih programa i pojma grupne prakse pa nadalje. Samo u posljednja dva mjeseca liječnici s terena nabrojali su ih 140. Uz svakodnevnu preopterećenost s dvostruko većim brojem pacijenata nego što ih predviđa normativ, konstantne izmjene i primjenu više od 140 zakona, podzakona, pravilnika i uredbi, onemogućava nam se koncentriran rad i iziskuje izniman nemedicinski angažman, a svim smo navedenim ograničenjima dovedeni na rub egzistencije i što se tiče financija i načina rada. Ipak, spremni smo podijeliti odgovornost i zajedničkim dogovorima s ministrom ponuditi razmišljanja i ideje nas praktičara koji se svakodnevno susrećemo s problematikom cjelokupnog zdravstva kako bismo kroz otvoreni i argumentirani dijalog pomogli u rješavanju strukturalnih pitanja u zdravstvu Hrvatske za dobrobit struke, ali u prvom redu naših pacijenata. |
Mario Malnar, dr. med., na čelu je KoHOM-a, udruge građana koju čine liječnici obiteljske medicine, osnovanoj s ciljem podizanja svijesti javnosti, liječnika i društvenih struktura oko problema obiteljske medicine u Hrvatskoj
Ciljevi Koordinacije za obiteljsku medicinu sadržani u našoj Deklaraciji zadiru ne samo u trenutačnu situaciju provedbe reforme zdravstva, već i u kronične probleme liječnika u općoj/obiteljskoj medicini u Republici Hrvatskoj – ističe predsjednik KoHOM-a dr. Mario Malnar |
OGLASI
