Liječi li se streptokokni faringitis primjereno

U novom broju časopisa „American Family Physician“ objavljen je zanimljiv pregled kliničkih smjernica za liječenje streptokoknog faringitisa u ambulantama opće/obiteljske medicine (Am Fam Physician 2009 Mar1;79(5):383-90).

Akutni faringitis je u velikom broju slučajeva uzrokovan beta-hemolitičkim streptokokom grupe A (u 5-20% kod odraslih i u 15-30% slučajeva akutnog faringitisa u djece). Infekcija se prenosi respiratornim sekretom, a inkubacija iznosi 24-72 sata. Uz simptome kao što su grlobolja, povišena temperatura (>38°C) i zimica, streptokokni se faringitis povezuje s povećanjem limfnih čvorova na vratu i tonzilarnim eksudatom. Za razliku od streptokoknog, virusni se faringitis češće povezuje s dijarejom, kašljem i kataralnim simptomima.

Zlatni standard za dijagnostiku streptokoknog faringitisa predstavlja kultura brisa ždrijela. U novije je vrijeme ipak značajan napredak ostvaren i na području osjetljivosti i specifičnosti brzog antigenskog testiranja (engl. Rapid antigen detection testing – RADT). Pri odluci hoće li uopće raditi dijagnostičke testove ili odmah empirijski početi antibiotsku terapiju, liječnicima može pomoći modificirana Centor skala (engl. Centor score). Prema toj se skali u bolesnika s upalom grla po jedan bod pridaje svakom od sljedećih simptoma: izostanak kašlja, natečeni i bolni prednji vratni limfni čvorovi, temperatura iznad 38°C, otok i eksudat mandula i dob između 3 i 14 godina.

Za zbroj bodova 0-1 rizik da se radi o faringitisu uzrokovanom beta- hemolitičkim streptokokom grupe A iznosi 5-10% te nije potrebno provoditi daljnja testiranja ili uvoditi antibiotsku terapiju, iako se u slučaju nedavnog kontakta s oboljelim od streptokokne infekcije može učiniti RADT ili bris ždrijela poslati na bakteriološku obradu. Ukoliko je zbroj 2 ili 3, rizik se povećava 18-35%, te bi svakako trebalo učiniti bakteriološku dijagnostiku ili RADT te prema dobivenim nalazima početi ciljanu antibiotsku terapiju. Ako je pak ukupni broj bodova veći od 4, rizik prelazi 50% te je potrebno uzeti u obzir empirijsko liječenje antibiotikom.

Komplikacije streptokoknog faringitisa mogu biti supurativne kao što su bakterijemija, cervikalni limfadenitis, endokarditis, mastoiditis, meningitis, otitis media, peritonzilarni ili retrofaringealni apsces i pneumonia. Nesupurativne komplikacije uključuju glomerulonefritis ili reumatsku vrućicu.

Zbog učinkovitosti i niske cijene penicilin je lijek izbora za streptokokni faringitis. U bolesnika alergičnih na penicilin alternativne opcije uključuju eritromicin ili prvu generaciju cefalosporina. Neke smjernice, s obzirom na zabilježene slučajeve neuspješnog liječenja penicilinom, u svih pacijenata sa streptokoknim faringitisom preporučuju liječenje cefalosporinima.

Kronične nositelje beta-hemolitičkog streptokoka grupe A ne treba liječiti s obzirom da kod njih postoji prilično nizak rizik razvoja akutne infekcije ili daljnjeg širenja bolesti, ističu autori preglednog članka.