Kako bakterije izbjegavaju imunološki nadzor

Potkraj 2008. godine objavljen je članak (El Kasmi KC i sur, Nature Immunology, DOI 10.1038/ni.1671) kojim je objašnjeno kako neke bakterije (tzv. unutarstanični patogeni) izbjegavaju imunološki nadzor domaćina. Radi se o bakterijama koje žive i dijele se unutar makrofaga, stanica koje su prva linija obrane od patogena. U većini slučajeva makrofagi „proždiru“ patogen i razaraju ga u lizosomima specifičnim molekulama, kao što je npr. slobodni dušikov radikal (NO). Nakon toga prezentiraju antigene patogena na svojoj membrani čime se, nakon prepoznavanja antigena limfocitima TH, pokreće specifična imunološka reakcija. Očito je da ove unutarstanične bakterije na neki način izbjegavaju ubojito djelovanje NO-a. U prirodnim su uvjetima količina i djelovanje NO-a regulirani inhibitorom NO-a, arginazom, koja razgrađuje supstrat potreban za stvaranje NO-a.

Autori spomenutog članka su pokazali da unutarstanične bakterije, Mycobacterium tuberculosis, povećavaju razinu arginaze u makrofagima i tako smanjuju stvaranje NO-a koji bi ih uništio. Pokusi su provedeni na arginaza „nock out“ miševima (miševi čiji makrofagi ne stvaraju arginazu). Nakon infekcije ovakvih životinja s M. tuberculosis opažena je smanjena prisutnost bakterija u plućima, kao i povećano stvaranje NOa. Isto je nađeno i nakon infekcije miševa s unutarstaničnim parazitom koji uzrokuje toksoplazmozu. Općenito, opaženo je da arginaza „nock out“ miševi nakon infekcije unutarstaničnim patogenima žive dulje od životinja u kojima je gen za arginazu aktivan. Međutim, kada se životinje zaraze bakterijama koje NO ne ubija, manjak arginaze ne djeluje na, prema bakterijama, ubojitu sposobnost makrofaga.