„Javni diskurs – izazovi suvremenog zdravstva“
OGLAS
Izdavač: Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Godina izdavanja: 2014.
Format: 25 x 17,5 cm; uvez: meki
Opseg: 120 stranica, 20 slika/ ilustracija, jedna tablica
U izdanju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koncem 2014. godine objavljena je knjiga „Javni diskurs – izazovi suvremenog zdravstva“ urednika dr. sc. Silvija Vuletića, profesora emeritusa.
Na više od stotinu stranica Tea Vukušić Rukavina, Ognjen Brborović i Mario Harapin obrazlažu temeljnu ideju foruma Mediji i zdravlje Motovunske ljetne škole unapređenja zdravlja i odgovaraju na dvojbu mogu li novinari i doktori zajedno. Biserka Bergman Marković bavi se pitanjem udaljavamo li se od objedinjene primarne zdravstvene zaštite, Josipa Kern raščlanjuje problem elektroničkog zdravstvenog zapisa ili zdravstvenog kartona na nekonvencionalnom mediju, Adriana Andrić raspravlja o razvoju farmakovigilancije – od paradigme nuspojave do nove fronte javnozdravstvenog djelovanja, Aleksandar Džakula daje vlastito viđenje dvojbe o centralizaciji/ decentralizaciji zdravstvenog sustava, Renata Kutnjak Kiš bavi se problemom nejednakosti u zdravstvu – javnim diskursom u Međimurskoj županji, a Silvije Vuletić stogodišnjim diskursom dr. Andrija Štampara. Pri kraju zbornika Diana Uvodić Đurić odgovara na pitanje tko je kriv što mladi (sve više) piju, Sonja Grozić Živolić obrazlaže svoj diskurs sa županijskom politikom, a Elizabeta Najman Hižman referira o rezultatima javnog diskursa o palijativnoj skrbi u Međimurskoj županiji.
Javnozdravstveni diskurs mogao bi se definirati kao rasprava, debata i raščlanjivanje nekog javnozdravstvenog problema, pri čemu se analizom diskursa istodobno prepoznaje razina percepcije realnih neposrednih zdravstvenih problema, dok je druga razina introspekcijska, odnosno javni je diskurs interpretacija realnog problema.
S jedne je strane javnozdravstvenog diskursa socijalni koncept javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, koji bilježi više od stotinu godina trajanja i ustrajno se suprotstavlja raznim društvenim i političkim ideologijama, ali je diskurzivna analiza prilično zanemarena iako su javnozdravstvena istraživanja i intervencije praktično nemogući bez nje. Pokazuje kako interpretirati javnozdravstveni problem i kako prevladati prepreke u realizaciji zakona i javnozdravstvenih programa.
„U hrvatskom zdravstvu odigrava se snažni javni diskurs o zdravstvenom sustavu i njegovu funkcioniranju, posebno o načinu organiziranja bolničke i izvanbolničke zdravstvene zaštite. Nastaju komunikacijske zajednice u kojima se raspravlja, pregovara, debatira te dolazi do značajnih suprotstavljanja unutar i između zdravstvenih profesionalnih skupina. Na primjer, rezistentnost na preventivno djelovanje izvjesnih profesionalnih skupina i teško usvajanje zdravih navika u populacijskim skupinama dva su standardna javna diskursa hrvatske javnozdravstvene scene. Javni diskurs o privatno-liberalnoj i javno-socijalnoj zdravstvenoj zaštiti je hrvatski i globalni javni diskurs. U Hrvatskoj se trenutačno odigravaju dva javna diskursa, jedan o uvođenju zdravstvenog odgoja u kurikulum osnovnog i srednjeg obrazovanja, posebno četvrtog modula koji sadržava elemente rodne ideologije i drugi, o značenju i definiciji bračne zajednice“, naglašava u knjizi prof. Vuletić.
Dodaje kako je „javni diskurs refleksija na realnu problematiku društvenih zbivanja, a javnozdravstveni diskurs refleksija na određenu problematiku zdravstvene zaštite. Javnozdravstveni problemi imaju svoj mjerač količine i intenziteta, svoju kvantitativnu dimenziju. Međutim, s obzirom na to da postoji i kvalitativno predočenje realnog problema, tj. njegovo „kakojstvo“, odnosno svjesno subjektivno iskustvo i razumijevanje realnog problema, način na koji mentalno doživljavamo stvarnost, javnozdravstveni problemi imaju i kvalitativnu dimenziju. Filozofski javni diskurs je qualia jer predstavlja intrinzična svojstva doživljavanja dane javnozdravstvene problematike“.
Latinski glagol discurrere doslovno znači trčati naokolo, optrčavati, a u enciklopedijskim rječnicima se diskurs definira kao način i stil izlaganja s obzirom na temu ili područje djelatnosti u kojem se ostvaruju politički, znanstveni, književni i drugi interesi.
Nova knjiga urednika Silvija Vuletića i suradnika nametnut će brojna pitanja i rasprave, a sigurno i mnogo trčanja u traženju odgovora na pitanja koja je postavila.
OGLASI
