Prijelomi distalnoga radijusa u djece

Autor: Anko Antabak, Selena Ćurković, Dino Papeš, Miram Pasini, Tomislav Luetić
Sažetak:

Prijelomi kostiju podlaktice u djece vrlo su česti i čine više od 35% svih prijeloma u dječjoj dobi. Trećina prijeloma kostiju podlaktice prijelomi su distalnoga radijusa i čine najčešće prijelome kostiju u djece. Glavni mehanizam nastanka je pad na ispruženu ruku. Pri prvome pregledu pozornost treba usmjeriti na neurološki status i pridružene ozljede, a postavljanje radiološki točne dijagnoze prvi je uvjet za pravilan odabir postupka liječenja. Prijelomi s tolerantnim pomakom ulomaka ili bez toga, liječe se imobilizacijom. Ako je potrebna repozicija, uobičajena je zatvorena tehnika u anesteziji i pod kontrolom rentgenske dijaskopije. Rjeđe se primjenjuju metode otvorene repozicije (repositio cruenta), koju u pravilu prati i unutarnja fiksacija (Kirschnerove žice ili intramedularni čavli). Iako gotovo trećina nekirurški liječenih prijeloma ima sekundarni pomak ulomaka, ukupno gledano kasniji su rezultati odlični. Prijelomi distalnoga radijusa u djece cijele brzo, bez pseudoartroze, a manji sekundarni pomaci spontano se ispravljaju odličnim potencijalom za remodeliranje. 

Ključne riječi:
prijelom; distalni radijus; djeca