Neinvazivne metode oslikavanja srca i njihova uloga u kroničnome zatajivanju srca

Zatajivanje srca (ZS) jedan je od najčešćih uzroka hospitalizacija, pobolijevanja i mortaliteta populacije, s trendom stalnoga porasta prevalencije. Kardiovaskularno oslikavanje ima središnju ulogu u upravljanju terapijskim postupcima u bolesnika sa ZS-om, evaluaciji etiologije i predviđanju kliničkih ishoda. Na taj način dolazi se do vrijednih kliničkih podataka za procjenu lijeve klijetke, njezine strukture, funkcije i volumena, čime se usmjerava terapijsko zbrinjavanje prema medikamentnom liječenju, implementaciji sofisticiranih medicinskih uređaja ili kirurškom liječenju. Iako je ehokardiografija zbog njezine široke dostupnosti, dobroga sigurnosnog profila i niske cijene metoda prvog izbora, postoji zadovoljavajući broj dodatnih dijagnostičkih metoda te se u timskoj suradnji s drugim strukama, primjenjuju metode pozitronske emisijske tomografije, jednofotonske emisijske kompjutorizirane tomografije, magnetske rezonancije srca i kompjutorizirane tomografije srca.