Racionalna dijagnostika zatajivanja srca

Zatajivanje srca (ZS) klinički se očituje skupom simptoma i znakova uzrokovanih složenim cirkulacijskim i neurohormonalnim odgovorima na disfunkciju srca. Pravodobna i točna dijagnoza ZS-a omogućuje učinkovito liječenje i znatno poboljšava prognozu, ali se nažalost postavlja samo u oko 50% bolesnika. Dijagnoza se temelji na detaljnoj anamnezi, fizikalnom pregledu, nalazima specijalnih dijagnostičkih metoda te biokemijskih pretraga, posebice serumskoj razini natriuretičkih peptida (BNP, NT-pro BNP). Netočna dijagnoza najčešća je u bolesnika s očuvanom sistoličkom funkcijom lijeve klijetke. Kad je dijagnoza postavljena, treba utvrditi stupanj i oblik zatajivanja srca te etiologiju poremećaja. Česti su simptomi zaduha pri naporu, ortopneja, paroksizmalna noćna dispneja, kašalj, osjećaj nadutosti i mučnina. Česti su znakovi povišeni jugularni venski tlak, krepitacije i hropčići na bazama pluća, S3-galop, pomaknut i pojačan udarac srčanoga vrška, periferni edemi, hepatomegalija i ascites. Najkorisnija metoda u dijagnostici je ehokardiografija jer omogućuje potvrdu dijagnoze, utvrđivanje etiologije i procjenu stupnja ZS-a. Normalna serumska razina BNP-a ili NT-proBNP-a u hitnim stanjima isključuje ZS. Za racionalnu dijagnostiku zatajivanja srca potrebno je dobro teoretsko i praktično kliničko znanje, te pridržavanje smjernica i preporuka, za što je potrebno osigurati odgovarajuće uvjete.