MEDIX, God. 26 Br. 141  •  Novost  •  Socijalna medicina HR ENG

Razlike u psihološkom utjecaju pandemije COVID-19 na medicinsko i nemedicinsko osoblje

Samo je po sebi razumljivo da se u vrijeme pandemije kao profesionalci uključeni u suzbijanje bolesti i liječenje bolesnika najčešće spominju zdravstveni radnici, podrobnije rečeno medicinsko osoblje. No, teret podnosi i nemedicinsko osoblje – farmaceuti, tehničari, administratori, službenici i radnici u održavanju, itd. 

U članku autora Benjamina YQ Tanua, objavljenog u časopisu „Annals of Internal Medicine“ u izdanju od 6. travnja 2020., donose se rezultati istraživanja provedenog u Singapuru u jeku pandemije. Istraživani su duševna bol, depresija, anksioznost i stres kod bolničkog osoblja, te je uspoređivano medicinsko i nemedicinsko osoblje. Od 19. veljače do 13. ožujka 2020. zdravstveni radnici dviju glavnih tercijarnih zdravstvenih ustanova u Singapuru koji su zbrinjavali pacijente s COVID-19 pozvani su na sudjelovanje u anketnom upitniku. Uz podatke o demografskim obilježjima i povijesti bolesti, upitnik je obuhvaćao potvrđenu ljestvicu depresije, anksioznosti i stresa (DASS-21) i ljestvicu utjecaja događaja – revidiranu (IES-R). Zdravstveni radnici uključivali su medicinsko (liječnici, medicinske sestre) i nemedicinsko osoblje. Primarni ishod bila je učestalost depresije, stresa, anksioznosti i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) među svim zdravstvenim radnicima. Sekundarni ishodi bili su usporedba učestalosti depresije, tjeskobe, stresa i PTSP-a te razlika u srednjem rezultatu DASS-21 i IES-R između medicinskih i nemedicinskih zdravstvenih radnika.

Od 500 pozvanih zdravstvenih radnika, 470 (94%) sudjelovalo je u istraživanju. U 68 (14,5%) ispitanika nađena je anksioznost, u 42 (8,9%) depresija, kod 31 (6,6%) stres i kod 36 (7,7%) klinički PTSP. Rasprostranjenost anksioznosti bila je veća među nemedicinskim nego među medicinskim osobljem (20,7% prema 10,8 ). Slično tome, zabilježeni su viši prosječni rezultati DASS-21 za anksioznost i stres i viši IES-R kod nemedicinskih zdravstvenih radnika.

Ukupne prosječne vrijednosti DASS-21 i IES-R među zdravstvenim radnicima bile su niže od onih u objavljenoj literaturi iz prethodnih epidemija bolesti, poput SARS-a. Prethodna studija u Singapuru otkrila je više IES rezultate među liječnicima i medicinskim sestrama tijekom epidemije SARS-a i gotovo triput veću prevalenciju PTSP-a od rezultata ovog istraživanja. To bi se moglo pripisati povećanoj mentalnoj spremnosti i strogim mjerama za kontrolu infekcije nakon iskustva SARS-a.

U nemedicinskih zdravstvenih radnika pokazao se viši stupanj anksioznosti. Zaključci istraživanja u skladu su s nedavnim istraživanjima COVID-19 koja pokazuju da su medicinske sestre na prvoj liniji rada s bolesnicima imale značajno niže ocjene traumatizacije u odnosu na sestre koje nisu bile na prvoj liniji te širu javnost. Razlozi za to mogu uključivati smanjenu dostupnost formalnoj psihološkoj podršci, manje medicinskih informacija iz prve ruke o izbijanju bolesti te manje intenzivne obuke o korištenju osobne zaštitne opreme i mjerama za kontrolu infekcije.

Potrebne su kliničke i političke strategije za podršku zdravstvenim radnicima, a ovo je istraživanje identificiralo ranjivu skupinu podložnu psihološkim tegobama. Edukacijske intervencije trebale bi biti usmjerene na nemedicinske zdravstvene radnike kako bi se osiguralo bolje razumijevanje i korištenje mjera kontrole infekcije. Psihološka podrška mogla bi uključivati usluge savjetovanja i razvoj sustava podrške među kolegama.

Istraživanje naglašava da je nemedicinsko zdravstveno osoblje pod najvećim rizikom od psiholoških tegoba tijekom epidemije COVID-19 pa bi psihološke intervencije usmjerene na tu ranjivu skupinu mogle biti korisne.