Prof. dr. sc. Vanadin Seifert-Klauss: U perimenopauzi ženama trebamo pružiti znanje
Predsjednica kongresa Njemačkog društva za menopauzu održanog u studenom 2019. u Frankfurtu bila je prof. Vanadin Seifert Klauss s Tehničkog Sveučilišta u Münchenu. U razgovoru za „Medix“ istaknula je važnost psihičkog stanja žena u peri i postmenopauzi, kao i važnost relativiziranja rizika, ali i kritičnu procjenu odabira pacijentica za inicijalno uvođenje hormonske nadomjesne terapije, s posebnim naglaskom na specifičnosti perimenopauze.
OGLAS
Na kongresu je velika pozornost pridana specifičnim simptomima perimenopauze kao što su valunzi, poremećaji sna, promjene raspoloženja ili palpitacije, ali istovremeno je upozoreno na mogući manjak željeza te poremećaje štitnjače, koji također u velikoj mjeri mogu pridonositi navedenim simptomima. U tom životnom razdoblju ništa manje važna nije ni prevencija, ali i pravovremena dijagnostika osteoporoze. U razgovoru za „Medix“ prof. Seifert-Klauss je iznijela zaključke iz dugogodišnjeg znanstvenog i kliničkog rada.
MEDIX: Treba li ženama u perimenopauzi hormonsko nadomjesno liječenje?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: U perimenopauzi nije uvijek potrebna hormonska terapija jer velik broj žena još uvijek ima dovoljno hormona. Neke žene u tom razdoblju imaju čak više razine estrogena nego što su imale u prijašnjim godinama jer jajnike u tom turbulentnom razdoblju jače stimulira FSH. Treba jasno definirati simptome koje žene imaju, provjeriti razine hormona i zatim razmisliti na koji se način mogu primjereno kupirati. Jedna od ključnih stvari koje možemo ženama u toj životnoj fazi pružiti je – znanje! Jako je važno je ženama objasniti što se s njihovim tijelom događa i koje promjene mogu očekivati. Perimenopauza je zapravo slična pubertetu, samo što se događa jedino ženama.
MEDIX: Što mislite o novoj metaanalizi čiji rezultati upućuju na ipak povišeni rizik karcinoma dojke uz HNL?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: U osnovi metaanalize je postavka da se rizik za rak dojke povisuje samo s dobi. Prema mojem mišljenju, ali i analizi koju sam radila 2006. godine, iz WHI studije trebamo izvući zaključak da žene kojem imaju menopauzalne tegobe imaju i veći rizik za razvoj karcinoma dojke. Zbog toga prema tim pacijenticama moramo biti otvoreni i objasniti im da kod njih povišeni rizik za rak dojke nije nužno povezan s hormonskim nadomjesnim liječenjem već da je i samo razdoblje perimenopauze rizični prozor za razvoj karcinoma endometrija i raka dojke.
Prof. Seifert-Klauss ističe da je hormonsko nadomjesno liječenje mnogim ženama koje imaju izražene postmenopauzalne smetnje prijeko potrebna pomoć za uspješno odrađivanje posla u nekoliko posljednjih, kritičnih godina prije odlaska u mirovinu
Prije desetak godina proveli smo istraživanje na više od 1000 žena koje su dolazile na mamografiju i ustanovili da je kod žena koje su prethodno imale histerektomiju, 50% više slučajeva karcinoma dojke. Moguće je da su razlog tome isti uzroci koji su doveli i do histerektomije.
MEDIX: Do koje bi godine pacijentice obavezno trebale prestati koristiti HNL?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: To je teško reći. Imamo 80-godišnje pacijentice koje ne žele prestati uzimati HNL. Žene imaju kontrolu nad svojim tijelom i na njima je odluka. Moramo ih upozoriti kada zbog dobi ili drugih čimbenika prema statističkim podacima prijeđu u kategoriju višeg rizika te savjetovati da prekinu uzimanje. Naravno da ženama starijim od 70 godina nećemo uvoditi HNL, ali ako ga već uzimaju, upoznate su sa svim rizicima koje dob nosi te unatoč tome ne žele prekinuti terapiju, treba im omogućiti taj izbor.
MEDIX: Potpisuju li žene u tim slučajevima informirani pristanak?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: Ne, bilježim u medicinsku dokumentaciju da je pacijentica upoznata s rizicima i koliki su oni. Mnogi od tih rizika nisu toliko veliki, ali treba biti svjestan kardiovaskularnih rizika i nešto veće vjerojatnosti moždanog udara. Ako žena ide na operativni zahvat, HNL treba prekinuti šest tjedana prije zahvata; nakon toga ne prakticiram ponovno uvođenje hormonske terapije, čak i uz izrazitu želju pacijentice.
MEDIX: Treba li se HNL prekidati naglo ili postupno?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: Ne postoje studije koje bi potvrdile koji je način bolji. Iz osobnog iskustva predlažem pacijenticama da postupno prekinu terapiju u proljeće. Najprije nekoliko tjedana uzimaju lijek svaki drugi dan, zatim nekoliko tjedana svaki treći dan, a terapiju sasvim prestanu uzimati kada su opuštene i spremne. Hormonsko nadomjesno liječenje mnogim je ženama koje imaju izražene postmenopauzalne smetnje prijeko potrebna pomoć za uspješno odrađivanje posla u nekoliko posljednjih, kritičnih godina prije odlaska u mirovinu.
MEDIX: Koja je idealna hormonska nadomjesna terapija u slučaju prijevremene ovarijske insuficijencije?
PPROF. SEIFERT-KLAUSS: Važno je razlučiti je li do prijevremene ovarijske insuficijencije došlo spontano, zbog prestanka proizvodnje estrogena i progesterona u jajnicima, ili zbog operacije. Ako je riječ o operaciji, valja znati da nedostaju i androgeni. Ako je pak došlo do spontane ovarijske insuficijencije, treba prema smjernicama uvesti hormonsko nadomjesno liječenje i davati ga do prirodne menopauze, znači do 50. ili 52. godine. Mnogim ženama neće odgovarati početno hormonsko liječenje i tada ćemo ga morati promijeniti; ne postoji obrazac idealnog tipa hormonske nadomjesne terapije. Postoje žene koje neće dobro podnositi hormone, vjerojatno stoga što su potrebe tijela kod prijevremene insuficijencije jajnika ipak drugačije nego kada se radi o kasnijem nastupu menopauze, ali i tada ćemo pacijenticama morati drugim lijekovima zaštiti kosti i krvne žile.
Njemačko društvo za menopauzu broji više od 2000 članova koji se jedanput godišnje okupljanju kako bi raspravljali o novim spoznajama iz tog područja
Važno je žene upozoriti da se radi o iscrpljenoj ovarijskoj rezervi i da ne postoji terapija koja to može promijeniti. Trudnoća se stoga može ostvariti jedino uz donaciju jajne stanice, koja u Njemačkoj još nije legalizirana, ali u nekim europskim zemljama jest.
MEDIX: Što bi trebalo imati na pameti kada govorimo o perimenopauzi i smetnjama koje kod nekih žena u toj fazi nastaju?
PROF. SEIFERT-KLAUSS: Važno je zapamtiti: sedam godina prije menopauze ovulacije postaju sve rjeđe. Sa 60% ovulatornih ciklusa sedam godina prije menopauze, dolazi se na 5% ovulatornih ciklusa u posljednjih šest mjeseci prije menopauze. Tako u organizmu nastaje neoponirana dominacija estrogena. Tada ženama primjena izoliranog progesterona može pomoći u regulaciji jakih menstrualnih krvarenja i uz primjenu preparata željeza utjecati na smanjenje anemije. Kada se vremenom smanji i koncentracija estrogena te žena počne osjećati tegobe karakteristične za menopauzu kao što su valunzi, tada se može krenuti u nadomještanje i tog hormona. Generalno govoreći, dok žena ima cikluse, u organizmu ima dovoljno hormona i ne mora se počinjati HNL.
OGLASI
