Prof. dr. sc. Simeon Grazio: Hrvatsko verterbrološko društvo - promicanje važnosti pravilnog pristupa bolestima i stanjima kralježnice
Hrvatsko vertebrološko društvo jedino je stručno društvo Hrvatskog liječničkog zbora koje sveobuhvatno obrađuje problematiku bolesti i stanja kralježnice sa stajališta dijagnostike, konzervativnog i invazivnog/ kirurškog liječenja. Društvo je vrlo aktivno u organizaciji stručnih i znanstvenih skupova, brojnih tečajeva i simpozija, te nastojanjima za unapređenjem prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije bolesti kralježnice, koje su sve češći uzrok onesposobljenosti i pobola i sve veći socioekonomski problem i u našoj sredini. U svezi s tim razgovarali smo s prof. dr. sc. Simeonom Graziom, predsjednikom Hrvatskog vertebrološkog društva.
OGLAS
|
Križobolja je jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, dok je kronična križobolja, nakon kardiovaskularnih bolesti, drugi po redu uzrok fizičke onesposobljenosti uopće. Jedino stručno društvo Hrvatskog liječničkog zbora koje sveobuhvatno obrađuje problematiku bolesti i stanja kralježnice je Hrvatsko vertebrološko društvo. Društvo objedinjuje liječnike različitih specijalnosti (fizijatri, neurokirurzi, traumatolozi, ortopedi, reumatolozi, anesteziolozi, radiolozi, liječnici obiteljske medicine i drugi) i ima vrlo širok spektar djelovanja kroz organizaciju i održavanje stručnih i znanstvenih skupova, suradnju s drugim stručnim društvima i institucijama, pomaganje u radu udruga građana te uopće promicanje važnosti pravilnog pristupa bolestima i stanjima kralježnice. Novi predsjednik društva je prof. dr. sc. Simeon Grazio, što je bio i povod razgovoru za „Medix“. MEDIX: Profesore Grazio, najprije pomalo zakašnjela čestitka na izboru predsjednika Hrvatskog vertebrološkog društva. Možete li nam nešto reći o samom društvu? PROF. GRAZIO: Čast mi je da sam izabran za predsjednika Hrvatskog vertebrološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora, koje ima višedesetljetnu tradiciju proučavanja i unapređivanja problematike vezane uz bolesti i stanja kralježnice. Sekcija je osnovana 4. travnja 1979. godine. Inicijator i prvi predsjednik tadašnje Vertebrološke sekcije zbora bio je prof. dr. sc. Pavao Durrigl, ortoped Klinike za ortopediju KBC-a, a tajnica prim. mr. sc. Zoja Gnjidić. Počeli su nizom predavanja pod motom „errando discimus“, pri čemu su, dakle, prikazivali pogreške kao edukativne primjere za poboljšanje kliničke prakse. Društvo su kasnije vodili ugledni stručnjaci, prof. dr. sc. Ivo Jajić, prof. dr. sc. Vjekoslav Nanković, prof. dr. sc. Lucijan Negovetić, te moj prethodnik na mjestu predsjednika društva doc. dr. sc. Damir Kovač, pod čijim vodstvom je napose intenzivirana aktivnost. Dakle, predsjednici društva kao i članovi su kolege i kirurških i konzervativnih struka, koji imaju posebni interes za problematiku kralježnice. Upravo je u tome vrijednost Hrvatskog vertebrološkog društva jer objedinjuje liječnike različitih specijalnosti. Time Hrvatsko vertebrološko društvo spaja konzervativni i invazivno/kirurški pristup bolestima i stanjima kralježnice.MEDIX: Koje su aktivnosti Hrvatskog vertebrološkog društva? PROF. GRAZIO: Najvažnija je aktivnost povezana s organizacijom i održavanjem stručnih i znanstvenih skupova. Osim redovitih stručnih sastanaka tijekom godine, ponosni smo na brojne tečajeve i simpozije u kojima smo obradili važne i aktualne teme. U proteklih deset godina redovito smo organizirali simpozije u sklopu obilježavanja Svjetskog dana kralježnice „Desetljeća kostiju i zglobova“ (16. listopada 2013.), koji je proglasila Svjetska zdravstvena organizacija. Tako smo na primjer 2011. godine organizirali simpozij „Smjernice za dijagnostiku, konzervativno i invazivno/operacijsko liječenje bolesnika s križoboljom“, prvi takav skup u Hrvatskoj, na kojem su premijerno predstavljene dijagnostičko-terapijske smjernice za liječenje križobolje, važne kako liječnicima i drugim zdravstvenim djelatnicima tako i regulatornim tijelima. Godine 2012. održan je simpozij o neuspjehu kirurških postupaka na slabinskoj kralježnici, dok je zadnji simpozij (listopad 2013.) bio posvećen medicinskim vježbama, koje su vrlo važne kako u kroničnoj križobolji, tako i u njezinoj prevenciji. Naši simpoziji su redovito vrlo dobro posjećeni i prihvaćeni, a voditelji i moderatori su obično predsjednik i dopredsjednik društva, jedan iz konzervativne i jedan iz kirurške medicinske struke. Uz mene kao prethodnog dopredsjednika i sadašnjeg predsjednika Društva, prethodno je kao predstavnik kirurških struka to bio prethodni predsjednik, neurokirurg Klinike za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice, doc. dr. sc. Damir Kovač, a od prošle godine prof. dr. sc. Boris Božić, novi dopredsjednik društva iz iste klinike.MEDIX: Surađujete i s drugim stručnim društvima. PROF. GRAZIO: Točno. Suradnju smo u zadnjih par godina napose razvili s Hrvatskim društvom za spinalnu kirurgiju, kao i nekim inozemnim institucijama. Pomažemo i rad udruga građana kao što je Hrvatska liga protiv reumatizma, npr. u organizaciji predavanja za bolesnike i javnih tribina, a redovito sudjelujemo i u pisanju tekstova za glasilo „Reuma“, za priručnike za bolesnike koje objavljuje Liga protiv reumatizma. Također, kroz druge tiskovne i elektroničke medije nastojimo promicati važnost pravilnog pristupa bolestima i stanjima kralježnice.MEDIX: Sve je više bolesnika s bolestima kralježnice. Što one znače za društvo? PROF. GRAZIO: Kralježnica je glavni potporni stup našeg tijela i zbog svojih anatomskih i biomehaničkih značajki vrlo je često sijelo različitih promjena koje značajno smanjuju kvalitetu života. Pritom je najčešća križobolja, koja predstavlja veliki problem ne samo za bolesnika, već i za društvo u cjelini. Naime, nakon obične prehlade križobolja je najčešća bolest i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine, dok je kronična križobolja, nakon kardiovaskularnih bolesti, drugi po redu uzrok fizičke onesposobljenosti uopće. U većini epidemioloških studija utvrđeno je da se križobolja najčešće pojavljuje između 30. i 50. godine života, dakle, u životno najproduktivnijoj dobi. Unatoč razvoju medicine i činjenici da su u postindustrijskom društvu radnici, zbog bolje automatizacije proizvodnog ciklusa, manje opterećeni, sve je više bolesnika s križoboljom, a i radna nesposobnost zbog nje u stalnom je porastu. Najveći teret troškova tih bolesnika čine bolesnici s kroničnom križoboljom, jer „proizvode“ oko 75% troškova povezanih s tim stanjem, s tim da je većina tih troškova indirektna, odnosno posljedica gubitka produktivnosti, izostanka s posla i nesposobnosti kao takve.MEDIX: Spomenuli ste smjernice za dijagnostiku i liječenje križobolje. PROF. GRAZIO: Križobolja je čest, skup i izazovan medicinski entitet. Dijagnostičke i terapijske mogućnosti su raznovrsne, ali podaci iz literature ukazuju da u većini slučajeva pristup bolesnicima s križoboljom nije temeljen na dokazima. Stoga smo u sklopu Hrvatskog vertebrološkog društva donijeli smjernice za dijagnostiku i liječenje bolesnika s križoboljom. Smjernice se odnose na odrasle bolesnike s nespecifičnom križoboljom i s križoboljom primarno mehaničkog tipa, kod koje su uzroci hernija intervertebralnog (i.v.) diska, osteoartritis zglobova kralježnice, promjene na mišićima i ligamentima itd. Donesene su na temelju konsenzusa stručnjaka različitih specijalnosti, a nakon prezentacije i plenarne rasprave u kojoj je sudjelovalo više od 130 liječnika različitih specijalnosti. Za sve dijagnostičke i terapijske postupke nije bilo dovoljno kvalitetnih literaturnih podataka, pa su smjernice nužno hibridni konsenzus temeljen na podacima iz literature (shodno načelima medicine temeljene na dokazima – uobičajena hijerarhija) i mišljenja stručnjaka. Njihova primjena treba rezultirati skrbi utemeljenoj na dokazima i boljim ishodom. Razdvojili smo smjernice za dijagnostiku i konzervativno liječenje, u kojima su autori fizijatri, neurolozi, reumatolozi, ortopedi i psihijatar, od onih za invazivno/kirurško liječenje, gdje su autori neurokirurzi, traumatolozi i anesteziolozi.MEDIX: Koji su čimbenici rizika povezani s križoboljom? PROF. GRAZIO: Vrlo je malo bolesti i bolnih stanja koji imaju toliko čimbenika rizika kao što ih ima križobolja. Čimbenike rizika možemo podijeliti na individualne, psihosocijalne i one povezane s fizičkim opterećenjem. Često se spominju čimbenici na radnome mjestu povezani s križoboljom kao što su teški fizički rad, podizanje tereta, saginjanje, rotatorni pokreti, potezanje i guranje, rad u noćim smjenama, ali i svijest o visokim zahtjevima glede vremena i opterećenja, niski stupanj kontrole, nezadovoljstvo poslom, stresan ili monotoni posao, te niska razina podrške kolega i uprave. Međutim, postoje brojne poteškoće u potvrdi validnih uzročno-posljedičnih veza čimbenika rizika i križobolje kao ishoda. Naime, kako se radi o multifaktorijalnoj bolesti, često nije moguće točno odrediti koji su čimbenici i u kojoj mjeri zaista odgovorni za bolesnikove tegobe, a koji su poremećujući, odnosno oni koji mogu biti povezani i s određenim čimbenikom rizika i s ishodom.MEDIX: Kakav je uobičajeni tijek križobolje i kakva je njena prognoza? PROF. GRAZIO: U većini studija ističe se da je prognoza križobolje povoljna za bolesnike s nespecifičnom (mehaničkom) križoboljom. Rizik nastanka kronične križobolje varira između 2 do čak 56%, a obično se navodi da je u prosjeku oko 10%. Recidivi nakon akutne atake su, ipak, relativno česti, pa su zato važne mjere prevencije novih epizoda. Naime, recidiv križobolje, odnosno prethodne epizode su među najčvršćim prediktorima za ponovnu pojavu bolesti, ali i prethodna bol bilo gdje drugdje. Brojne novije, većinom prospektivne studije navode različite individualne i psihosocijalne čimbenike odgovorne za prijelaz akutne u kroničnu križobolju. Iako je lista tih čimbenika slična onima za nastup križobolje, dominiraju prognostički čimbenici koji se odnose na psihološke osobine bolesnika, vrstu posla i socijalni status, koji su, dakle, važniji nego fizički/somatski čimbenici. Općenito, oporavak bolesnika s kroničnom križoboljom nema dobru prognozu.MEDIX: Koji su ključni elementi u dijagnostici bolesnika s križoboljom? PROF. GRAZIO: Ocjena bolesnika s križoboljom mora biti usmjerena na isključivanje potencijalno ozbiljnih bolesti i stanja (tzv. crvenih zastava), identificiranje specifičnih uzroka križobolje, zahvaćenosti neuralnih struktura, prepoznavanje čimbenika rizika za kronicitet i na mjerenje težine simptoma i funkcionalnih mogućnosti, a prvenstveno kroz anamnezu i klinički pregled. Dakle, s praktičnog stajališta bolesnike je dobro klasificirati na one s nespecifičnom križoboljom, križoboljama povezanom s radikulopatijom (radikularni sindrom) i križoboljom potencijalno povezanom sa suspektnom ili potvrđenom ozbiljnom patologijom.Kako je križobolja stanje karakterizirano oštećenjem tjelesnih funkcija i struktura, ograničenjem aktivnosti i sudjelovanja utjecaj križobolje na bolesnika preporučljivo je evaluirati i prema tome postaviti ciljeve primjenom Međunarodne klasifikacije funkcioniranja, nesposobnosti i zdravlja SZO-a (engl. International Classification of Functioning, Disability and Health – ICF). Prema ICF klasifikaciji, sržne mjere ishoda križobolje (engl. core set of outcome measures) uključuju specifičnost funkcije lumbalne kralježnice, opće zdravstveno stanje pojedinca, bol, radnu sposobnost i bolesnikovo zadovoljstvo. Postoje brojni upitnici kojima se mjeri funkcionalna sposobnost i kvaliteta života u bolesnika s križoboljom, a najsveobuhvatnije su validirani, napose glede ocjene odgovora na terapijske intervencije, oni multidimenzionalni i bolest-specifični: Roland-Morris Low Back Pain Measure (RM) i Oswestry Low Back Pain Disability Indeks (ODI). MEDIX: Koje metode pritom mogu biti od pomoći?PROF. GRAZIO: Prilikom dijagnostike uzroka križobolje mogu pomoći radiološka dijagnostika i elektromiografija (EMG). Za pravilan odabir radiološke metode potrebno je dobro poznavanje njihovih mogućnosti, jasan klinički upit i ponajprije dobra suradnja liječnika koji neposredno liječi bolesnika i radiologa. Načelno, dijagnostičke radiološke metode trebale bi se obaviti kod onih bolesnika s križoboljom koji imaju teški ili progresivni neurološki deficit ili pri sumnji na ozbiljna stanja, te ako nakon četiri tjedna nije postignuto dovoljno poboljšanje. Naime, podaci iz stručne literature upućuju na to da rutinski primjenjivana radiološka obrada u bolesnika s križoboljom koji nemaju ozbiljno stanje ne pridonosi boljem ishodu u usporedbi s bolesnicima koji nisu odmah upućeni na radiološki pregled. Elektromiografija (EMG) je najčešće korištena pretraga u lokaliziranju radikulopatije i postavljanju prognoze, jer se njome može dokazati oštećenje aksona motornih vlakana, ali i tu je važna pravilna indikacija. MEDIX: Kolika je uloga psihosocijalnih čimbenika, koji se sve više spominju u svezi s kroničnom križoboljom?PROF. GRAZIO: Psihosocijalni čimbenici vrlo su važni kao uzroci, u percepciji boli i odgovoru na simptome, funkciji i u odgovoru na liječenje. Stoga je evaluaciju bolesnika poželjno obaviti postupkom upravljanja sadržajem, što se odnosi na aspekt medicinske prakse koji uključuje psihosocijalnu dimenziju u biološkom modelu bolesti interakcijom liječnika i bolesnika. U obzir treba uzeti bolesnikova očekivanja i ocijeniti stupanj emocionalnog stresa, odnosno psihosocijalne čimbenike rizika za kronicitet (tzv. žute zastave), napose one radno- okolišne. Neki od primjera „žutih zastava“ su neodgovarajuća stajališta glede križobolje (npr. mišljenje da je opasna i dovodi do ozbiljne nesposobnosti, ili su očekivanja od pasivnih tretmana velika umjesto vjerovanja da će pomoći aktivno sudjelovanje u liječenju), neprikladno ponašanje u vezi s boli (npr. značajno smanjena aktivnost), problemi vezani uz posao (npr. nezadovoljstvo poslom) te emocionalni problemi (depresija, anksioznost, stres, tendencija lošem raspoloženju i sl.). Među više upitnika za kategorizaciju bolesnika s obzirom na prijelaz u kroničnu križobolju za praktičnu primjenu u našim smjernicama smo predložili uporabu The STarTBack Screening Tool. Radi se o jednostavnom prognostičkom alatu/ upitniku koji je specifično osmišljen za pomoć kliničarima (prvenstveno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti) u stvaranju indeksa čimbenika rizika na koje se može terapijski djelovati. Alat je namijenjen inicijalnoj stratifikaciji bolesnika u tri kategorije a prema riziku za lošiji ishod, odnosno za prijelaz u kroničnu križobolju: niski, srednji i visoki rizik. Takvim kategoriziranjem kliničar može planirati intervencije za svaku podgrupu bolesnika, što pomaže postizanju pozitivnog ishoda. MEDIX: Kako se liječi križobolja?PROF. GRAZIO: Postoji konsenzus da većinu bolesnika s križoboljom treba pratiti i liječiti liječnik primarne zdravstvene zaštite. Upućivanje specijalistu trebalo bi biti ograničeno na pacijente s ozbiljnim patološkim promjenama povezanima s tzv. crvenim zastavama, radikularnim sindromima/ lumboishijalgijom, odnosno neurološkim problemima koji zahtijevaju daljnju obradu i eventualno specifično liječenje, te ako bolesnici s perzistirajućom križoboljom imaju visoki stupanj onesposobljenosti i potrebna im je multidisciplinarna evaluacija i liječenje. Brojne su mogućnosti liječenja križobolje, a svi dijelovi te „zagonetke“ nisu jednako korisni za rješenje problema. Gotovo sve načine liječenja možemo sažeti u mali broj pristupa: edukacijski, simptomatski, anatomski, funkcionalni i psihološki. Svi bolesnici trebaju edukaciju i simptomatski pristup, ali to bi moglo biti dostatno samo kod akutnih. Samo neki bolesnici trebaju anatomski pristup, i to obično oni koji imaju indikaciju za operaciju, velika većina treba funkcionalni pristup, a isto tako, napose u kroničnim slučajevima, ima i psihološke potrebe.MEDIX: Koje su razlike u liječenju akutne i kronične križobolje? PROF. GRAZIO: Neposredni cilj liječenja akutne križobolje, kao vrste obrambene reakcije, je smanjenje boli. Kontrolu boli želi i bolesnik s križoboljom i tu očekuje najveću pomoć liječnika. To omogućuje sveukupno poboljšanje funkcioniranja u svakodnevnom životu, poboljšava kvalitetu života i pomaže modifikaciji tijeka bolesti. Osim toga, bol je poželjno smanjiti i zbog negativnih učinaka periferne i centralne senzitizacije, odnosno njenog prelaska u kronično bolno stanje. Važno je istaknuti da je uglavnom prihvaćeno mišljenje da bolesnika treba obeshrabrivati glede mirovanja u krevetu, odnosno da ono treba nastojati ograničiti na najviše 2-3 dana (samo ako su bolovi jaki). Naime, postoje dokazi da osobama s akutnom križoboljom više koristi aktivnost nego ležanje u krevetu, iako u bolesnika s lumboishialgijom nije pokazana razlika između tih dvaju pristupa.U bolesnika s kroničnom križoboljom glavni cilj liječenja je obnavljanje funkcije, pa i uz perzistiranje boli. Za kroničnu se križobolju, uz edukaciju i primjenu lijekova, preporučuju terapijske vježbe, fizikalna terapija, masaža, a u bolesnika s visokim stupnjem onesposobljenosti i intenzivni multidisciplinarni biopsihosocijalni pristup. Kirurško liječenje je rezervirano za bolesnike sa značajnim neurološkim deficitom ili onima kojima je kvaliteta života unatoč konzervativnom liječenju značajno narušena, s tim da se preferiraju minimalno invazivni zahvati, kojima se postižu jako dobri rezultati i nakon kojih je oporavak bolesnika značajno brži. MEDIX: Postoji i niz dokaza o učinkovitosti ciljanih terapijskih vježbi.PROF. GRAZIO: Programi vježbanja i fizičkih aktivnosti koji nisu usmjereni direktno na slabinsku kralježnicu (npr. aerobni trening) mogu poboljšati stanje kronične križobolje kroz multiple mehanizme uključujući poboljšano kondicioniranje i samopouzdanje u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, otpuštanje endorfina, poboljšanje socijalne interakcije, smanjenje izbjegavanja zbog straha i opće smanjenje anksioznosti. Htio bih istaknuti važnost provjere tehnike vježbi, što napose dolazi do izražaja u slučajevima kada križobolja ne jenjava. Naime, ponekad se ne radi o tome da su vježbe neodgovarajuće, već je uzrok izostanka poboljšanja stanja bolesnika njihovo nepravilno izvođenje. Uz ograničenja da je u studijama nedovoljno informacija o intenzitetu, frekvenciji i opterećenju, općenito se može zaključiti da se nijedan tip vježbi nije pokazao superiornijim u odnosu na druge niti je utvrđena optimalna doza vježbanja, ali najkorisniji je aktivan, individualan terapijski program, i to onaj koji nadzire stručna osoba. Osim dokazane učinkovitosti, terapijske se vježbe i financijski isplate u usporedbi s drugim intervencijama. MEDIX: Koje metode fizikalne terapije mogu biti korisne u bolesnika s križoboljom?PROF. GRAZIO: Različiti su oblici fizikalne terapije (toplina-hladnoća, električna struja, svjetlost, voda…). Međutim, problem u objektivnoj procjeni učinka fizikalne terapije (u užem smislu) u procesu liječenja i rehabilitacije bolesnika s križoboljom jest mali broj kvalitetno provedenih kliničkih ispitivanja. Dakle, u individualiziranom pristupu bolesniku, a temeljenom na predmnijevanom mehanizmu, moguće je primijeniti metode fizikalne terapije, ali pojedinu terapijsku metodu nema smisla primjenjivati u slučaju da se ne postigne zadovoljavajući učinak nakon 15 terapijskih primjena. MEDIX: Koji su lijekovi najvažniji u liječenju križobolje?PROF. GRAZIO: Primjena lijekova je standard u liječenju križobolje. Koriste se lijekovi i metode različitog mehanizma djelovanja što se uklapa u načelo multimodalne balansirane analgezije. U kliničkoj praksi najčešće se primjenjuju nesteroidni antireumatici (NSAR), paracetamol i slabi opioidi, a rjeđe mišićni relaksansi (za akutnu križobolju), te antikonvulzivi i antidepresivi (kod neuropatske sastavnice boli), a ponekad i topički anestetici i/ili lokalno glukokortikoidi. Ne preporučuje se sistemska primjena glukokortikoida (GK) jer nema dovoljno dokaza o njihovoj učinkovitosti. MEDIX: Imaju li ortoze mjesto u liječenju?PROF. GRAZIO: Prevladava stav da primjena ortoze u akutnoj križobolji ima smisla, dok kod kronične boli za sada nema, no isto ne isključuje njihovu uporabu u slučaju češćih egzacerbacija jačih bolova, odnosno opetovanih bolnih stanja. MEDIX: Koliko je biopsihosocijalni pristup važan u skrbi bolesnika s križoboljom?PROF. GRAZIO: Programi rehabilitacije bolesnika s kroničnom križoboljom nisu usmjereni samo na smanjenje boli i poboljšanje pokretljivosti kralježnice, već ih je potrebno i šire sagledavati zbog brojnih nepovoljnih učinaka perzistirajuće boli na funkcioniranje pojedinca. Usko vezano s biopsihocijalnim multidiscipliniranim rehabilitacijskim pristupom u kroničnoj križobolji je i terapijski koncept obnavljanja funkcije, koji uključuje terapijske vježbe s kognitivnom i biheviorijalnom terapijom, ergonomske i socijalne intervencije, uključujući i one na radnome mjestu. Načela takvih programa su prihvaćanje boli, upravljanje s boli, strategije aktivnog nošenja s boli i „progresija vježbi prema ugovoru“. Čini se da je nepostizanje zadovoljavajućeg povratka na posao u subakutnoj fazi križobolje više posljedica nemogućnošću postizanja modifikacije radnog mjesta nego fizičkog stanja bolesnika. Ipak, učinkovitost terapija koje se usmjeravaju samo na psihološke učinke je mala, pa ih se kao izoliranu metodu u bolesnika s kroničnom križoboljom ne može preporučiti. Iako načelno učinkoviti, multidisciplinarni rehabilitacijski programi mogu biti naporni i dugotrajni. Stoga je važno utvrditi koji su bolesnici s kroničnom križoboljom pogodni za taj oblik intervencija, a to bi prvenstveno bili oni s visokim stupnjem onesposobljenosti, koji nisu odgovarajuće reagirali na jednostavnije oblike liječenja.MEDIX: Vratimo se Hrvatskom vertebrološkom društvu. Koji su planovi za 2014. godinu? PROF. GRAZIO: Neposredni planovi su održavanje redovitih stručnih predavanja i redovitog godišnjeg simpozija u povodu Svjetskog dana kralježnice. Ove će godine tema biti ozljede kralježnice prilikom sportskih aktivnosti. U pripremi je izrada web-stranice Hrvatskog vertebrološkog društva www.hvd.hr, kojom ćemo svim zainteresiranim približiti informacije o radu Društva. |
Prof. dr. sc. Simeon Grazio, prim. dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije i subspecijalist reumatologije, predstojnik je Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu, te predsjednik Hrvatskog vertebrološkog društvo i predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma |
OGLASI
