MEDIX, God. 26 Br. 141  •  Razgovor  •  Ginekološka endokrinologija HR ENG

Prof. dr. sc. Petra Stute: Novosti u menopauzalnoj medicini

Lea Rukavina Kralj

Jedna od pozvanih predavača s najviše održanih predavanja na kongresu u Frankfurtu bila je prof. dr. sc. Petra Stute, predsjednica Švicarskog društva za menopauzu. U predavanjima je iznijela rezultate nekih od novijih istraživanja Centra za menopauzu Sveučilišne bolnice u Bernu, Švicarska, koji objašnjavaju povoljne učinke Cimicifuge racemose u kupiranju klimakteričnih tegoba te bezhormonskih vaginalnih krema u liječenju vulvovaginalne atrofije.


 

Prof. Stute voditeljica je Odjela za ginekološku endokrinologiju i reprodukcijsku medicinu Sveučilišne bolnice u Bernu. Upoznala nas je s novim rezultatima istraživanja provedenih u Centru za menopauzu te se dotaknula još nekih zanimljivih tema, kao što je primjenjivost rezultata velike metaanalize hormonskog nadomjesnog liječenja, objavljena u kolovozu u „Lancetu“.

MEDIX: Prof. Stute, koje su novosti istraživanja provedenih u Bernu i kolika je njihova primjenjivost?

PROF. STUTE: U Bernu smo proveli nekoliko istraživanja čiji će rezultati poboljšati kliničku praksu. Prvim smo ispitivanjem procjenjivali koliko se Menopause Rating Scale, odnosno upitnik o klimakteričnim tegobama, može proširiti novim parametrima važnim u tom prijelaznom razdoblju. Uključili smo pitanja o promjeni težine, glavobolji i promjenama na koži te retrogradno analizirali sve žene koje su od 2009. godine bile na konzultaciji i ispunile upitnik Menopause Rating Scale. Zaključak je da se navedeni parametri mogu uključiti u upitnik i to dodatno podiže njegovu kvalitetu.

 

Ako se veći naglasak stavi na kvalitetnija istraživanja, rizik od HNL-a se povećava nakon pet-šest godina primjene, a u svakodnevnoj praksi to je već dugo dio savjeta o HNL-u, naglašava prof. Stute 

Drugo istraživanje je bilo o utjecaju odstranjenja jajnika na ekspresiju određenih gena u mozgu, posebno u području hipokampusa i hipotalamusa. Tako smo vidjeli da postovarijektomijska suplementacija crnim cohoshem (Cimicifuga racemosa) kompenzira promjene u genskoj ekspresiji induciranoj ovarijektomijom. Geni do čije ekspresije dolazi važni su u regulaciji imunološkog odgovora, termoregulaciji te kontroli afektivnih i kognitivnih radnji. Time smo bolje shvatili djelovanje biljke Cimicifuga racemosa u terapiji valunga, ali i prevenciji drugih klimakteričnih tegoba.
Posljednja je tema istraživanja bila vezana uz vulvovaginalnu atrofiju, odnosno mogućnost terapije vulvovaginalne atrofije u menopauzi nehormonskim preparatima, s hijaluronskom kiselinom ili bez.

Pokazalo se da je vaginalna krema bez hormona i bez hijalurona bolja od bezhormonskog gela s hijaluronskom kiselinom u smanjivanju subjektivnih simptoma atrofije te da nije inferiornija u odnosu na kreme koje sadrže estrogen.

Jedan od novijih preparata koji se od 2019. godine nalazi i na tržištu u Njemačkoj je vaginalni DHEA, koji uspješno kupira subjektivne i objektivne znakove vaginalne atrofije, a istovremeno ima dobar učinak i na seksualnu funkciju u žena s vulvovaginalnom atrofijom.

MEDIX: Propisuju li liječnici u Švicarskoj često hormonsko nadomjesno liječenje i potpisuju li pacijentice za to informirani pristanak?

PROF. STUTE: Mislim da se u Švicarskoj, kao i u drugim zemljama, propisivanje hormonske nadomjesne terapije značajno smanjilo u posljednjih 15-ak godina. U svojoj ambulanti vidim žene kojima drugim sredstvima nisu primjereno kupirane menopauzalne smetnje i u čak 80-90% tih slučajeva propisat ću hormonsku terapiju. Pacijentice ne potpisuju informirani pristanak, ali dobiju obrazac na kojem su jasno napisani prednosti i nedostaci hormonske nadomjesne terapije.

MEDIX: Kakvo je vaše viđenje metaanalize objavljene u kolovozu 2019. o utjecaju hormonskog nadomjesnog liječenja na rizik razvoja raka dojke?

PROF. STUTE: Studija pokazuje trajni veći rizik od raka dojke kod korištenja HNL-a, posebno za kontinuirano kombinirane estrogenskoprogesteronske preparate. Ima međutim nekoliko problema u dizajnu studije zbog kojih treba biti oprezan u tumačenju rezultata. Jedan od njih je što su velikim dijelom obrađivane starije studije u kojima su korištene različite vrste i veće doze hormona od uobičajenih (bias).

U ukupnom prikazu svih studija, uključujući RTC i E3N studije, koje nisu ovdje uključene, može se reći da kombinirano hormonsko nadomjesno liječenje povećava rizik od raka dojke, ali ovisno o trajanju uporabe. Ako se veći naglasak stavi na kvalitetnije studije, rizik se povećava nakon pet-šest godina terapije. U svakodnevnoj praksi to je već dugo dio savjeta o HNL-u.