MEDIX, God. 23 Br. 126  •  Razgovor  •  Psihijatrija HR ENG

Prof. dr. sc. Norman Sartorius: Stigma je često gora od same bolesti

Duško Popović

O pogubnom utjecaju stigme na skrb i liječenje mentalnih bolesnika, dosadašnjim spoznajama, ali i dvojbama, te o prijedlogu nove paradigme u liječenju na Međunarodnoj konferenciji „Client in the Centre“ razgovarali smo s jednim od vodećih predavača, profesorom Normanom Sartoriusom, predsjednikom AMH-a (engl. Association for the Improvement of Mental Health Programmes), sa sjedištem u Ženevi.


 

Prof. dr. sc. Norman Sartorius rođen je 1935. godine u Munsteru, a djetinjstvo je proveo u Koprivnici i Zagrebu, s majkom Feđom Fischer-Sartorius, poznatom pedijatricom, koja ga je usmjerila na studij medicine. Diplomirao je 1958. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a magistrirao psihologiju 1962. godine. Iduće je godine završio specijalizaciju iz psihijatrije i neurologije te doktorirao 1965. Bio je stipendist na University of London, 1967. postaje šef Interregionalnog savjetničkog tima SZO-a za epidemiologiju mentalnih poremećaja, a 1977. direktor Odjela za mentalno zdravlje SZO-a, gdje radi do 1993. Bio je predsjednik Svjetske psihijatrijske udruge od 1993. do 1999. te Udruge europskih psihijatara od 1997. do 2001., a smatra se jednim od vodećih i najutjecajnijih svjetskih psihijatara svoje generacije.

Bio je redoviti profesor na sveučilištima u Zagrebu, odnosno do 2001. u Pragu i Ženevi, a radio je i kao gostujući profesor u Londonu, Parizu, Pekingu, St. Louisu, New Yorku i Beogradu. Član je brojnih međunarodnih psihijatrijskih udruga i počasni doktor više uglednih fakulteta i sveučilišta. Dopisni je član Kraljevske medicinske akademije Španjolske te Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Stigma zbog mentalnih poremećaja negativno utječe prije svega na oboljele i njihove obitelji, zajednice u kojima žive, ali i na zdravstveno osoblje, oblike liječenja i institucije te se prenosi kroz generacije - ističe prof. Sartorius

Njegova su područja znanstvenog zanimanja epidemiologija u društvenoj psihijatriji, shizofrenija, depresija, prava mentalnih bolesnika, borba protiv stigme i predrasuda povezanih s mentalnim bolestima i poboljšanje zdravstvenih usluga mentalnim bolesnicima. Tijekom više od četrdeset godina znanstvenog rada objavio je više od tristo radova, koji su citirani gotovo sedam tisuća puta, a autor je, koautor ili urednik 66 knjiga.

O pogubnom utjecaju stigme na skrb i liječenje mentalnih bolesnika, dosadašnjim spoznajama, ali i dvojbama, te o prijedlogu nove paradigme u liječenju mentalnih poremećaja s prof. Sartoriusom razgovarali smo tijekom Međunarodne konferencije „Client in the Centre“ održane u ožujku 2017. u Zagrebačkom hotelu Westin.

MEDIX: Koje su temeljne odrednice vaše nove akcijske paradigme protiv stigme mentalnih bolesti?

PROF. SARTORIUS: Stigma zbog mentalnih poremećaja negativno utječe prije svega na oboljele i njihove obitelji, zajednice u kojima žive, ali i na zdravstveno osoblje, oblike liječenja i institucije te se prenosi kroz generacije. Jedan je od glavnih razloga za nezadovoljavajući tretman programa mentalnog zdravlja, odbija potencijalne vrhunske profesionalce i vodi negativnoj diskriminaciji u gotovo svim aspektima života.

Obično se smatra da rad protiv stigme mora biti utemeljen na dobro razrađenim i dugotrajnim programima, ali iskustvo pokazuje da je posebno važna uloga skupine koja može pokrenuti anti-stigma aktivnosti. Uvijek se naglašava kako je najbolji put oslanjanje na znanstvena istraživanja, ali u mnogim sredinama takvih istraživanja nema, posebno ne onih koja uvažavaju regionalne ili grupne posebnosti odnosno stavove oboljelih i njihovih obitelji, jer oni najbolje znaju što im smeta i uznemirava ih.

MEDIX: Koja bi u tome trebala biti uloga psihijatara?

PROF. SARTORIUS: Obično se kaže kako bi psihijatri morali biti predvodnici anti-stigma programa, no često se događa da psihijatri nemaju interesa za javno zdravstvo niti za aktivnosti anti-stigma programa, nego čak pridonose stigmi mentalnih bolesti, a uspješno vođenje takvih programa ovisi o osobnosti i socijalnim vještinama više nego o znanju. Programi protiv stigme koji dovedu do promjene stavova o mentalnim bolestima i oboljelima smatraju se uspješnim, ali stavovi nisu jedini faktor koji određuje i predviđa ponašanje jer najveći dio problema za mentalno oboljele nastaje zbog negativnih i diskriminatorskih ponašanja drugih, a mjerenje stavova često nije pravovaljano. Tvrdi se i kako unapređenje znanja o mentalnim bolestima smanjuje stigmu i diskriminaciju, no postoje pokazatelji o pojavama stigme iako postoji solidno znanje, jednako kao što unapređenje znanja povećava kompetenciju i suočavanje s problemima, sve do strukturnih promjena, na primjer zakonskih.

MEDIX: Koliko stupanj razvoja društva utječe na stigmatizaciju?

PROF. SARTORIUS: Kaže se da su razvijenije zemlje manje sklone stigmatizaciji oboljelih i bolesti, ali ne smijemo zaboraviti da je u nekim društvima još uobičajeno mentalne bolesti proglašavati posljedicom uroka, pa ih stoga i prihvaćati, dok je i u najrazvijenijim ponekad stigma vezana uz neke oblike ponašanja, a ne bolest. Sve se to ubrzano mijenja kako se društva razvijaju.

MEDIX: Koja su rješenja najbolja?

PROF. SARTORIUS: Smatra se kako su dobro fokusirane aktivnosti na smanjenju stigmi najbolje i postižu najveće rezultate, dok kratkotrajne kampanje i intervencije ostavljaju malo traga na stavove i ponašanja populacije, a izostanak rezultata uzrokuje obeshrabrenje bolesnika. Antistigma programi moraju se temeljiti na razumijevanju da su mentalne bolesti jednake svim drugim bolestima. Iako dijele neke značajke s drugima, u mnogo toga su posve različite. Smatra se i da anti-stigma poruke trebaju biti upućene što brojnijoj publici, ali pojedine skupine imaju drugačije potrebe i doživljavaju bolest na različite načine pa iskustvo uči da su najučinkovitije aktivnosti koje su usmjerene posebnim potrebama ili skupinama.

 

Prof. Sartorius, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za antistigma programe, naglašava da unapređenje znanja o mentalnim bolestima smanjuje stigmu i diskriminaciju, no postoje pokazatelji o pojavama stigme iako postoji solidno znanje

MEDIX: Kako bi se nova paradigma mogla sažeti?

PROF. SARTORIUS: Stigma ostaje najvećom preprekom za bolju zaštitu od mentalnih bolesti i jače programe mentalnog zdravlja, ali recentna istraživanja i iskustva pokazuju da akcije protiv stigme mogu biti višestruko uspješne. Potrebno je uvoditi nove metode u anti-stigma aktivnosti, sačuvavši samo one dijelove postojećih koje su se već dokazale korisnim i učinkovitim.

MEDIX: Imate i zapaženu ulogu u razvoju projekta mentalnog zdravlja u zemljama u regiji, osobito u Bosni i Hercegovini?

PROF. SARTORIUS: Radim kao savjetnik za programe borbe protiv stigme i diskriminacije koje provode oboljeli od mentalnih bolesti, odnosno njihova udruženja, a namjera je jačanje centara za mentalno zdravlje, kojih je u Bosni i Hercegovini trenutačno 74, ili gotovo dvostruko više nego kad smo prije tri godine počeli projekt. Reforma je u Bosni i Hercegovini pokrenuta još 1996. godine, a fokus je na brigu u zajednici, obrnuto od tradicionalnog pristupa koji je uglavnom bio baziran na hospitalnom tretmanu. Međutim, postojeći resursi ponekad nisu u stanju pokriti zahtjeve prikladne skrbi, posebno za siromašne kronične bolesnike i nedostaju mnoge alternativne službe u zajednici. Stigmatizacija i diskriminacija osoba s mentalnim poremećajima i među stanovništvom i u medijima još je uvijek rasprostranjen problem.

U suradnji resornih entitetskih ministarstava sa Švicarskom agencijom za razvoj i suradnju (SDC) pokrenut je proces pripreme projekta, izrađen Projektni koncept za podršku, pokrenuta pripremna faza projekta, čiji je cilj bio uspostavljanje projektne organizacijske strukture te izrada Projektnog dokumenta i detaljnog plana implementacije projektnih aktivnosti za prvu fazu implementacije projekta u trajanju od tri godine. Projekt će biti implementiran na čitavom području Bosne i Hercegovine, u svim zajednicama u kojima postoje centri za mentalno zdravlje.

MEDIX: Jeste li zadovoljni provedbom programa?

PROF. SARTORIUS: Naglasak mora biti na prevladavanju stigme, koja je često gora od same bolesti. Valja krenuti od samoga sebe, upitati se jesmo li voljni prihvatiti čovjeka s duševnom bolesti, bilo da smo obitelj, kolege s posla, prijatelji… I biti svjesni da pomažući toj osobi pomažemo i sami sebi. U svemu je izuzetno važna uloga sporta i fizičkih aktivnosti, posebno ako se provode u prirodi. A skoro ponajviše valja brinuti o mentalnom zdravlju žena, koje su više nego ikad opterećene poslom, brigom za obitelj, bolesnike i najviše za djecu. Konačno, moramo se suočiti s utjecajem suvremenih tehnologija, koji ponekad zna biti poguban na zdrav život. Ako uspijemo riješiti te probleme, moje će zadovoljstvo biti potpuno.