Prof. dr. sc. Amanda Howe: Ciljevi obiteljske medicine na svjetskoj razini

WONCA je Svjetska udruga obiteljskih liječnika osnovana 1972. godine, a broji 118 stručnih društava i više od 500.000 obiteljskih liječnika diljem svijeta. Cilj WONCA-e je poboljšanje kvalitete života ljudi kroz promicanje jedinstvenih ljudskih prava, uključujući jednakost spolova i održanje visokih standarda skrbi u obiteljskoj medicini, poticanjem edukacije, znanstvene aktivnosti i međunarodne suradnje liječnika obiteljske medicine. Jedno od radnih vijeća kroz koja djeluje WONCA je i Vijeće za ruralnu medicinu – Wonca Working party on Rural practice – čija je ovogodišnja, 13. po redu Svjetska konferencija održana u Dubrovniku.

MEDIX: Prof. Howe, u kojem se smjeru razvija WONCA?  

PROF. HOWE: U svijetu postoji 140 zemalja u kojima je obiteljska medicina priznata i organizirana kao posebna specijalizacija. Cilj nam je i dalje jačati obiteljsku medicinu kao specijalizaciju. Moramo educirati liječnike i omogućiti im adekvatan spektar praktičnih vještina, ali i adekvatne uvjete za rad u timovima primarne zdravstvene zaštite kako bi te vještine mogli učinkovito primijeniti. Ulaganjem u obiteljsku medicinu, poboljšanjem dijagnostičkih mogućnosti i poticanjem kontrole i liječenja kroničnih bolesti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, uvelike će se poboljšati trijaža bolesnika koji dolaze u bolnicu. Na taj se način smanjuje preopterećenost bolničkih specijalista koji se, sukladno tome, mogu više posvetiti jako bolesnim pacijentima i operativnim zahvatima. Tako organiziran sustav je snažan i održiv, ali i isplativ.

Još uvijek sam fascinirana utjecajem koji liječnik obiteljske medicine može imati na kvalitetu pacijentovog života, pomažući mu naći smisao u životu te premostiti tjelesne ili psihičke nedaće. Moramo biti svjesni koliko je naša struka važna za ljude, ali i za zdravstveni sustav. Upravo zato želimo ojačati obiteljsku medicinu kao struku. Od toga će svi imati koristi...

MEDIX: Na konferenciji ste govorili ste o ulozi žena u obiteljskoj medicini...

PROF. HOWE: Svaki liječnik u neko doba svojega stručnog života treba biti učinkovit vođa, ali bojim se da liječnici obiteljske medicine često nemaju pouzdanja ili vremena za to. Posebno to primjećujem kod liječnica. Njih moramo naročito poticati da preuzmu odgovornost za rukovodeće položaje u timu, zajednici i struci. Kada sam započinjala svoju karijeru u obiteljskoj medicini, žene su činile samo 10% struke. Iako se to tijekom vremena promijenilo, moramo se truditi da u obiteljskoj medicini svatko dobije jednaku šansu za vodeće pozicije.

MEDIX: Na koji bi način trebalo provoditi kontrolu kvalitete rada u obiteljskoj medicini?

PROF. HOWE: To je kompliciranije no što se čini. Liječnici obiteljske medicine prvo bi sami trebali procjenjivati ishode svoga rada. Naravno da vladajuće institucije i javnost imaju pravo postavljati pitanja o načinu i ishodima našeg djelovanja, ali često su informacije u javnosti površne i ne omogućavaju u potpunosti sagledavanje situacije, dok su ministarstva i osiguravatelji najčešće fokusirani na tehničke detalje, ne uzimajući u obzir uvjete i socijalni kontekst. Prof. Richard Roberts je u predavanju govorio o tome kako ciljane vrijednosti u ocjeni našeg rada trebaju biti holističke i temeljene na pacijentu orijentiranoj medicini. Smatram da bi se u ocjeni našeg rada trebala pratiti ukupna kvaliteta zdravstvene skrbi pružene pacijentu. Svaki pojedini čimbenik ne čini njihov ukupni doživljaj, isto kao što se ne može svaki dio određenih smjernica primijeniti na svakog bolesnika. Zdravlje, ali i bolest, treba sagledavati u cjelini te na taj način i pristupiti bolesniku.

MEDIX: Potiče li WONCA međunarodnu edukaciju specijalizanata i mladih specijalista obiteljske medicine?

PROF. HOWE: Prvenstveno potičemo edukaciju liječnika u sredini u kojoj će raditi. To osobito dolazi do izražaja zbog značaja jezika i komunikacije u radu liječnika obiteljske medicine, ali i kulturalnih specifičnosti te prevladavajuće problematike koja postoji na određenom području. No važni su i međunarodno umrežavanje, razmjena iskustava i znanja, jer se na taj način uvijek može naučiti nešto novo i bolje, a definitivno se širi i perspektiva djelovanja u obiteljskoj medicini. Nerijetko liječnici nakon boravka u inozemstvu na drugačiji način sagledavaju situaciju u svojoj zemlji. U zemljama gdje akademski rad u obiteljskoj medicini nije na zadovoljavajućoj razini te je vještine potrebno steći u drugoj zemlji. Imala sam nedavno priliku biti u Japanu i, s obzirom da tamo nemaju jako razvijenu disciplinu akademske obiteljske medicine, njihovi postdiplomci na usavršavanje u znanstvenom radu odlaze u inozemstvo.

S druge strane, vrlo je upitna korist sve veće migracije u medicini. Nerijetko se liječnici koji dobiju mogućnost usavršavanja u drugoj zemlji više nikad ne vrate. To se naravno ne događa samo u obiteljskoj medicini, ali smatram da bi liječnici trebali osjećati veću odgovornost prema svojim pacijentima i ne zloupotrebljavati prilike za edukaciju koje im se pruže.

MEDIX: Kojim bi se praktičnim vještinama trebao služiti liječnik obiteljske medicine u svakodnevnom radu?

PROF. HOWE: To je složeno područje jer ovisi u ustroju zdravstvenog sustava u pojedinoj zemlji. Generalno bi u obiteljskoj medicini liječnik trebao provoditi učinkovitu trijažu prema bolnici i riješiti što više zdravstvenih problema u svojoj ambulanti, a da pritom njegovi postupci ni na koji način ne ugrožavaju zdravlje pacijenta. To bi trebalo vrijediti za bilo koju dobnu skupinu pacijenata. U područjima gdje je ambulanta daleko od bolnice, liječnici obiteljske medicine trebali bi moći raditi i prehospitalnu skrb hitnih bolesnika. Poželjno je u sklopu ambulante imati mogućnost osnovne radiološke dijagnostike, laboratorijskih pretraga i EKG-a. U Engleskoj se bavimo i zdravljem žena kroz probir na karcinom vrata maternice putem Papa - obrisaka, a neki prate i normalne trudnoće. U slučaju ograničenih dijagnostičkih alata, više se posla mora naravno obavljati u bolnicama.

Svaki profesionalac mora znati koji su njegovi osobni limiti i koje zahvate može sa sigurnošću obaviti. To se razlikuje od zemlje do zemlje, ali često i unutar jedne zemlje ovisi o području gdje se ambulanta nalazi. Općenito govoreći, mislim da bi se liječnik obiteljske medicine trebao aktivno uključiti u praćenje bolesnika i skrb nakon bolničke obrade, bilo da se radi o postoperativnom oporavku ili kroničnim bolestima.

MEDIX: Kao buduća predsjednica Svjetske udruge liječnika obiteljske medicine, što mislite kako bi se liječnici obiteljske medicine trebali nositi s globalnim opasnostima za zdravlje i život ljudi, primjerice infekcijom virusa ebole?

PROF. HOWE: Vrlo je važno da svi sudjeluju u zaštiti javnog zdravlja. Naravno da bi liječnici obiteljske medicine trebali biti upoznati s rizičnim čimbenicima i znati kako postupiti u slučaju određene zarazne bolesti. Predlažem da se te informacije dijele s osobljem, ali i pacijentima, po mogućnosti u čekaonicama, ali i u zajednici. Istodobno je potrebno imati na umu kako nije vjerojatno da će mnogo osoba biti zaraženo, pa nema mjesta strahu. Treba biti svjestan mogućnosti širenja zaraznih bolesti i znati kako djelovati, ali to vrijedi i za osoblje na zračnim lukama, u bolnicama te drugim mogućim mjestima prvog kontakta.

MEDIX: Ima li još nešto što biste željeli istaknuti?

PROF. HOWE: Svi znamo da je zdravstvo skupo i da postoje mnoge mogućnosti dijagnostike i liječenja koje možemo obaviti pri prvom kontaktu s bolesnikom, ali i da se stalno razvijaju neke nove koje su možda dostupne samo u bolnici. S obzirom na sve stariju populaciju s kojom dolazimo u kontakt, te razne metode koje se mogu u dijagnostici i liječenju primijeniti, ako ne želimo da bolnice budu pretrpane pacijentima koji ne moraju biti tamo, važno je definirati koje se pretrage i intervencije mogu obaviti u primarnoj, a koje u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Treba inzistirati na dogovoru između ustanova primarne zdravstvene zaštite i bolnica kako bi se znalo što je čija odgovornost i što se, pod kojom indikacijom, gdje može obaviti. To je najbolji način za poboljšanje skrbi u obiteljskoj medicini, ali i u bolnicama, te da učinkovitije pomognemo pacijentima uz maksimalnu uštedu financijskih sredstava.