Hiperbarična oksigenoterapija (HBOT) je disanje 100% kisika u hiperbaričnim komorama na tlakovima većim od jednog bara (normalni tlak). Temelj djelovanja hiperbaričnog kisika je u značajnom povećanju transportnih mogućnosti kisika u tjelesnim tekućinama (krv, limfa, tkivna tekućina), što dovodi do brze korekcije hipoksije (nedostatak kisika). Najveći broj bolesti, ozljeda i trovanja prati hipoksija, a sve kronične i inficirane rane su hipoksične.

Liječenje komplikacija šećerne bolesti

Primjena HBOT-a u liječenju brojnih komplikacija šećerne bolesti pokazala se vrlo učinkovitom i djeluje kao potporno liječenje uz uobičajene dijabetološke mjere (dijeta, tjelovježba, kirurška skrb, lijekovi), prevencija nastanka i liječenje već razvijenog „dijabetičkog stopala“, te ima povoljan učinak na nastanak i dinamiku dijabetičke angiopatije (oštećenje krvnih žila), dijabetičke polineuropatije (oštećenje živaca), dijabetičke retinopatije i makulopatije (oštećenja mrežnice oka, jer smanjuje ili uklanja potrebu za laserskom fotokoagulacijom koja ostavlja trajne ožiljke na mrežnici), a dovodi i do produženja hodne pruge (pacijent može hodati dulje bez bolova).

Dijabetičko stopalo jedna je od najčešćih i najtežih komplikacija šećerne bolesti, koju prati značajno obolijevanje i smrtnost. Pedeset posto svih netraumatskih amputacija donjih ekstremiteta posljedica su šećerne bolesti. Glavna prepreka uspješnom cijeljenju rana u osoba sa šećernom bolešću je prekid normalnog krvotoka u ekstremitetima s posljedičnom hipoksijom. Nedostatnost krvnih žila je u rasponu od teške, višestruke zahvaćenosti velikih žila do blagih promjena u malim krvnim žilama.

Problematične rane, koje teško i/ili sporo cijele, ne reagiraju na postojeće metode medicinskog/kirurškog zbrinjavanja. Takve rane se obično mogu vidjeti kod pacijenata kod kojih je oporavak tkiva usporen zbog višestrukih lokalnih i sistemskih uzroka. Temeljni mehanizam sporocijelećih rana, bez obzira na etiologiju, međuodnos je različito izražene slabe krvne opskrbe tkiva i infekcije.

Obnova oštećenih tkiva i posebice zarastanje rana obavljaju se razvojem stanica koje proizvode podlogu za razvoj novih krvnih žila. Nedostatak kisika (hipoksija) usporava ili zaustavlja rad i razvoj tih stanica pa se time i zarastanje rana usporava. HBOT ispravlja hipoksiju za vrijeme, ali i poslije terapije (povišene vrijednosti kisika nađene su do četiri sata nakon primjene HBOTa). Time se prekida začarani krug hipoksije i omogućava bolje i brže zarastanje rana.

Brojne su studije potvrdile da je liječenje hiperbaričnim kisikom izrazito učinkovito u zbrinjavanju ugroženog dijabetičkog stopala i drugih kroničnih rana i da značajno povećava stopu cijeljenja te smanjuje stopu amputacija. Ujedno su uštede u liječenju pacijenata značajne, a zadovoljstvo pacijenata se povećava jer je povratak u radnu i socijalnu okolinu značajno brži. Liječenje dijabetičkog stopala i kroničnih rana može se ostvariti preko uputnice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

LITERATURA
1. Jain KK. Udžbenik hiperbarične medicine. Četvrto prošireno izdanje hrvatski prijevod. Pula: Poliklinika za baromedicinu OXY, 2010.
2. Unfirer S. Utjecaj terapije hiperbaričnim kisikom na reaktivnost krvnih žila kod štakora s dijabetesom melitusom tipa i [Disertacija]. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek; 2016. Available from: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:468888. Accessed on Aug 09 2020.
3. Moon RE, ed. Undersea and Hyperbaric Medical Society (UHMS). Hyperbaric Oxygen Therapy Indications, 14th Edition. Maryland. 2018.